Nijemci (ipak) imaju smisla za humor

Nijemci i njihove komedije - ne zvuči pretjerano obećavajuće. Izvan granica svoje matične zemlje poznati njemački komičari postaju anonimni obični ljudi. Tako ostatak Europe 80-ih godina uopće nije shvatio što je to toliko smiješno kod komičara Otta Waalkesa koji je s druge stane Nijemce bacao u trans. 1985. godine ugledna njemačka redateljica Doris Dörrie prikazuje svoju komediju „Muškarci“ ("Männer") te deset godina kasnije „Najpoželjniji čovjek“ ("Der bewegte Mann"). Ovi filmovi bili su pravo osvježenje njemačke filmske scene, no u inozemstvu su prošli gotovo neopaženo. Od njemačkih redatelja prije se očekuju „teže“ teme poput suočavanja s ratnom prošlošću. „Život drugih“ te „Propast“ privukli su veliku medijsku pozornost te su ispunili ono što se prvenstveno od njemačkog filma očekuje i traži – kvalitetna, refleksivna i uvjerljiva drama.

Na početku bijaše jedan Indijanac

Komičar Bully Herbig 2001. je sa svojim filmom „Manituova cipela“ ("Der Schuh des Manitu"), parodijom na račun knjiga Karla Maya, dokazao da se glumci dobro snalaze i iza kamere. I tako je napravio jedan od najgledanijih njemačkih filmova svih vremena - kojeg izvan njemačkih granica malo tko poznaje. Uslijedio je val mladih i ambicioznih glumačkih talenata koji su u svoje ruke uzeli redateljske palice. Sljedećih 10 godina razvija se ovaj trend. Rezultat: najbolja njemačka filmska ostvarenja u ovoj godini nisu teške drame, nego baš komedije koje su snimili nekadašnji glumci.

Zimus je u kina stigao film njemačke glumačke zvijezde Tila Schweigera „Kokowääh“. U kolovozu se pak kao redatelj okušao još jedan poznati njemački glumac: Matthias Schweighöfer lansira svoju komediju „Kakav čovjek“ ("What a Man"). Trenutni broj 1 u njemačkim kinima je drugi nastavak komedije „Muška srca“ ("Männerherzen") koju potpisuje Simon Verhoeven. Prvi dio tog filma zauzeo je već 2009. kultni status, a u nastavku se gledatelju nameće pitanje jave ili sna; ne znaju treba li se smijati ili plakati, je li skeč uistinu skeč ili pak preslika stvarnosti.

Navala na kino dvorane

Verhoevenu je nedvojbeno uspjelo razvući osmjehe na licima milijunske publike. Film „Muška srca 2“ šarmantno-njemački prikazuje nove ljubavi, patnje i nade protagonista. Naglasak je na melankoličnim i tragikomičnim trenutcima koji su uvjerljivo preneseni na filmsko platno. Til Schweiger, trenutno apsolutna zvijezda filmske scene, u ovom nastavku ostvario je izvrsnu interpretaciju „berlinskog frajera“.

Ovaj naočiti glumac već nekoliko godina u potpunosti dominira na ljestvici najuspješnijih redatelja. Njegov nepogrešivi osjećaj za teme koje zanimaju široku publiku afirmirao ga je u jednoj od najpoželjnijih branši svijeta, filmskoj industriji. U filmu „Kokowääh“ koristi šarm vlastite kćeri Emme koja nastupa kao dijete s dva oca, onim biološkim kojeg je upoznala s osam godina i onim koji ju je pratio kroz život i odgojio. Ovom temom uspjelo je Schweigeru osim osmjeha izazvati i par suza. Inače odnos u takozvanim „patchwork-obiteljima“, u kojima su objedinjena djeca partnera iz prošlog i sadašnjeg braka, aktualna je tema koja se intenzivno obrađuje u raznim televizijskim showovima i knjigama.

Matthias Schweighöfer najmlađa je glumačka prinova u svijetu režije. Uz to je i vrlo sposoban u marketinškoj promidžbi svojih djela. Tako je veliku pozornost privukao obećanjem da će u donjem rublju protrčati kroz Brandeburška vrata u Berlinu ako u prvom tjednu prikazivanja njegov film privuče 400.000 gledatelja. To je i učinio. 

Međunarodna slava?

 

Iako njemačka komedija zasigurno nije za svačiji ukus, ovaj žanr ima vrlo svijetlu budućnost. Verhoeven, Schweiger i Schweighöfer glumci su kojima je preuzimanje redateljskog angažmana bio „pravi pogodak u sridu“. Brojem prodanih ulaznica dokazali su da je komedija izrazito perspektivan i profitabilan žanr. No probitak na međunarodnoj sceni još uvijek je upitan.

Autor: Jörg Taszman/ Lea Talijančić

Odg. ured: A. Jung-Grimm