Nijemci sve manje tuguju javno
2. svibnja 2011
Vrlo je rašireno stajalište da grobari ne moraju strahovati za svoju budućnost jer će ljudi „uvijek umirati“. Ali, uspjeh nekog pogrebnog poduzeća ipak ovisi o trendovima i duhu vremena. Institut za istraživanje javnog mnijenja Forsa proveo je ispitivanje o ritualima tugovanja i predodžbama pogreba. I utvrdio da postoje jako velike razlike između onoga kako ispitanici žele pokopati svoju rodbinu i onoga kako bi sami htjeli biti pokopani, naglašava voditelj instituta Joachim Koschnicke. „Kod vlastitih želja su u opadanju tradicionalni oblici pogreba, kakve smo upoznali i u svom djetinjstvu.“
Nešto više od polovice ljudi želi da njihova rodbina bude pokopana u mrtvačkom sanduku ili urni na groblju. A za sebe to ne želi ni polovica Nijemaca. Četvrtina priželjkuje alternativni pogreb, primjerice u šumi ili u moru. 14 posto bi se složilo s time da budu pokopani anonimno – prije svega starije osobe. Kod osoba mlađih od 30 godina to si može zamisliti samo tri posto ispitanika. Istraživanje je naručila tvrtka koja se specijalizirala za pokope u šumi. Njezina voditeljica Petra Bach kaže da tom razlikom nije iznenađena: „Stariji ljudi su već iskusili koliko truda zahtijeva njegovanje groba. Oni ne žele biti teret svojoj rodbini.“
Više vremena i prostora za tugovanje
Ova tvrtka može biti zadovoljna rezultatima ispitivanja. Jer, oni potvrđuju njezin koncept. Ljudi žele mjesto koje mogu posjetiti, mjesto na kojem će stajati ime pokojnika – ali to ne mora biti tradicionalno groblje. Iz studije nije jasno koliko ljudi uopće razmišlja o svom pogrebu. Ali, pokazuje koliko je ljudi u posljednje vrijeme bilo prinuđeno suočiti se s temom umiranja. 35 posto Nijemaca kaže da trenutno tuguju. Ali, to se ne vidi u svakodnevici, kaže Koschnicke: „Tugovanje se događa intimno, a ne u javnosti. To je drukčije nego prije kad se javno pokazivalo tugovanje kroz odijevanje i izbjegavanje zabava.“
Ukupno gledano, većina ljudi koji tuguju želi više vremena i prostora za tugovanje. Ali, istovremeno velika se većina ljudi želi što prije vratiti svakodnevici. Da bi izašli na kraj s tom proturječnošću samo rijetki koriste usluge crkve. Samo šest posto ispitanika koji su upravo tugovali za nekim od bližih osoba izjavilo je da je koristilo crkveno dušobrižništvo. Čini se da postoji veliko tržište za alternativne ponuđače suočavanja sa smrću.
Autor: Mathias Bölinger / Anto Janković
Odg. urednik: S. Kobešćak