Njemačka diplomacija na prekretnici

Njemačka svoju najavljenu novu ulogu u vanjskoj politici započinje s više elana nego što su to očekivali čak i njeni dobri prijatelji. Kada je predsjednik Joachim Gauck u svom govoru na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu pozvao vladu u Berlinu da ubuduće preuzme veću odgovornost u svjetskoj politici, mnogi međunarodni promatrači su se s tim složili.

Njegove primjedbe su bile prikladne, možda i odavno potrebne. No, tko će se s tim dalje baviti i kako? Jesu li slične izjave ministra vanjskih poslova i ministrice obrane bile dogovorene s Kancelarkinim uredom, kako bi se poduzeli zajednilčki daljnji koraci u smjeru stvarne promjene političkog smjera? Odgovor na oba pitanja glasi u ovom trenutku: "Da." Gauck je upozorio svoju zemlju da se na svjetsku pozornicu uključi "ranije, odlučnije i značajnije".

Frank-Walter Steinmeier je to već učinio: na Majdanu i u Odesi, od Tallinna do Kišnjeva, on je uvijek nazočan.

Izlazak iz zone udobnosti

Ova nova diplomacija zbunjuje mnoge Nijemce. Prema rezultatima jedne studije koju je provela Zaklada Körber, 60 posto ispitanika ne želi da Njemačka na vanjskopolitičkom planu prihvati više odgovornosti.

Većina podržava diplomatske napore, ali je skeptična prema mogućim opasnostima snažnijeg angažmana i želi vanjsku politiku okrenutu prema vrijednostima, politiku koja će se orijentirati na teme kao što su ljudska prava, humantarna pomoć, klima i ekologija. Djelotvorna diplomacija je međutim povezana s rizicima i vodi se na području "realne politike".

Stvar nije u tome da se treba odlučiti za pravu stranu, već biti u središtu, u centru zbivanja. Čimbenici jedne takve diplomacije se moraju odreći udobne pozicije moralno superiornog nemiješanja. Koliko god Gerhard Schröder bio zaslužan za svoj stav prema Iraku ili Guido Westerwelle za stav prema Libiji – takav stav je ograničio utjecaj Njemačke u svijetu umjesto da ga proširi. Diplomacija nije stav već proces: tečan i više potaknut interesima nego normama, diplomacija stvara prostor za razmjenu mišljenja, razvija nove mogućnosti djelovanja i ukazuje na nove strategije povlačenja.

Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier radi hrabro i s mnogo angažmana na smirivanju krize u Ukrajini. Svijet oko njega to primjećuje. Američki ministar vanjskih poslova John Kerry je već pohvalio njegovu vodeću ulogu i nedavno u u New York Timesu napisao da je Njemačka za Putina izgleda najvažnija zemlja u Europi.

Čak i u vremenima kompjutora, visoka diplomacija ostaje umjetnost, koju uveliko kreira i određuje osobnost političara. Steinmeier je svoju spretnost na ovom polju svima vidno dokazao – bez jamstva za brz i definitivan uspjeh. Ali i to je dio procesa: diplomacija teče sporo, a ne linearno, rezultati za ljude izvana nisu uvijek vidljivi. Ona nekada pomaže da se spriječe gori scenariji.

Upravo na to je upozorila kancelarka prošli tjedan kada je odbacila kritiku na račun Steinmeiera i njegove "putujuće diplomacije". Ona i njezin šef diplomacije blisko surađuju, rekla je kancelarka. Svoju vlastitu diplomatsku vještinu nedavno je pokazala prilikom susreta s francuskim predsjednikom Francoisom Hollandeom. Oboje su priopćili da bi u slučaju neuspjeha predsjedničkih izbora u Ukrajini, odgovornom smatrali Moskvu.

Više utjecaja

Ukoliko neke skupine ili regije na istoku Ukrajine ne budu htjele ili ne budu sposobne za sudjelovanje na predsjedničkim izborima predstojećeg vikenda, to bi predstavljalo udarac, ali ne i poraz za njemačku diplomaciju. Bio bi to znak da treba potegnuti za drugim instrumentima. Bivši američki predsjednik Roosevelt je vanjskopolitičku strategiju svojevremeno opisao ovako: "Govori tiho, ali ponesi debelu toljagu." Njemačka toljaga je njezina ekonomska snaga.

20. svibnja se u Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu održala rasprava o očekivanjima svijeta od Njemačke. Od Njemačke se tako traže "hrabrost i angažman, i to ne samo od najviših diplomata u zemlji, već i od predstavnika gospodarstva i građana".

Rub terena nije pravo mjesto za najmoćnije europske igrače. Njemačka spada tamo gdje se u posljednje vrijeme sve ćešće i nalazila: u središte zbivanja.