Njemačka djela u francuskom hramu umjetnosti

U pariškom Louvreu je otvorena izložba "O Njemačkoj (1800-1939)". Izloženo je oko 200 ostvarenja najznačajnijih njemačkih slikara tog razdoblja a želi se pokazati kako društveno-povijesni, tako i intelektualni i duhovni kontekst u kojem su ova djela nastala. Izložba će biti otvorena sve do 24. lipnja i dio je obilježavanja 50-godišnjice Elizejskog  ugovora o prijateljstvu Francuske i Njemačke, koji su 1963. godine potpisali Charles de Gaulle i Konrad Adenauer.

Kao uvod u ovu veliku izložbu posjetitelja odmah na ulazu dočekuje poznati Tischbeinov portret Goethea koji meditira u ambijentu antičkog pejzaža. To djelo je nastalo znatno prije 1800. godine, ali ukazuje na dominantne utjecaje koji će formirati i reprezentirati njemački duh početka XIX stoljeća. To su prije svega grčka i rimska antika kojima se pridružuje i gotička fantastika. 

Romantična težnja ujedinjenju

Pored tog portreta, 200 izloženih likovnih ostvarenja izražavaju teme i ideje koje u intelektualnoj povijesti Europe reprezentiraju njemački duh od tada pa sve do 1939. godine. Ambicije autora izložbe, među kojima su dva povjesničara umjetnosti i jedan filozof, nisu tek bile predstaviti antologijski izbor djela najznačajnijih umjetnika tog razdoblja, od Caspara Davida Friedricha do Maxa Beckmanna. Želja im je bila i otkriti povijesno, društveno, tehničko i intelektualno okružje u kojem su ta ostvarenja nastala. Želja im je bila i podsjetiti na refleksije i ideje velikih mislilaca tog vremena, na prvom mjestu samog Goethea.

U prvoj polovici razdoblja o kojem je riječ na izložbi, Njemačka je još bila multikonfesionalna, teritorijalno rascjepkana i nestabilnih granica, različitih i suprotstavljenih političkih i kulturnih težnji. Ona i u umjetnosti traži duboko jedinstvo koje će povezati sve Nijemce, od Bavarske do Baltika.

Izložba pokazuje da su stvaraoci iz konglomerata različitih njemačkih kraljevstava sudjelovali u kovanju tog jedinstva do samog proglašavanja Njemačkog carstva u Versaillesu 1871. godine, životnog djela tadašnjeg kancelara Otta von Bismarcka.

Snaga i "degeneracija" ekspresionizma

Ako su romantično razdoblje prve polovice XIX. stoljeća obilježili svojim ostvarenjima Caspar David Friedrich i Otto Runge, tu novu ujedinjenu Njemačku predstavljaju Arnold Böklin i umjetnici koji u doba industrijske revolucije ne sanjaju o krajoliku u sumaglici.

To jedinstvo Njemačke je ostvareno politikom, ratom i industrijom i stvoreno carstvo je već tada moderna i snažna država. Zato i sa slika nestaju mitološka bića, pastiri i idilični pejzaži, a pojavljuju se građani i radnici i stvarni, ali onda ambijenti daleko od svake idile.

Izložba svjedoči kako je umjetnost u Njemačkoj od romantizma do ekspresionizma, ne samo pratila nego i sudjelovala stvaranju nacionalnog jedinstva i drugačije Njemačke. Ali umjetnost u Njemačkoj se bavila i ideološkom degeneracijom i naličjem tog jedinstva u doba uspona nacizma koji je i završio Drugim svjetskim ratom.

Možda je i najimpresivniji taj završni dio izložbe u kojem su jedni do drugih postavljeni prikazi strahota (Prvog svjetskog) rata Otta Dixa, tragično viđenje stradanja Käthe Kollwitz, ironične, jetke, satirične slike Georga Grosza i slutnje novog ratnog sukoba Maxa Beckmanna. Izložba se završava njegovom slikom "Pakao ptica", koju je naslikao 1938. u izbjeglištvu u Nizozemskoj nakon što su nacisti njegova djela proglasili "izopačenom umjetnošću". Na tom djelu užasna ptica, koja podsjeća na njemačkog orla,  čerupa tijelo čovjeka - možda i samog slikara koji leži nemoćan. Kao univerzalna protiv rata se to djelo uspoređuje i s Picassovom Guernicom.

Izložba o umjetnosti u Njemačkoj u Louvreu svoj naziv duguje knjizi "O Njemačkoj" francuske spisateljice Germaine de Staël, koju je napisala u doba kad je Napoleon osvajao Njemačku. Više od dva stoljeća kasnije, i to literarno-povijesno djelo koje je Napoleon dao  uništiti, doživjelo je ovom izložbom svoju tihu rehabilitaciju.