Njemačka - "druga domovina" terorista

Kako je moguće da se jedna radikalna, rasistički orijentirana paravojna postrojba koja u Demokratskoj Republici Kongo vrši ratne zločine i zločine protiv čovječnosti identificira s Njemačkom? To pitanje odavno zaokuplja novinarku Simone Schlindwein koja živi u Ugandi i godinama piše reportaže iz istočnog Konga. Nebrojeno puno puta se susrela s borcima "Demokratskih snaga za oslobođenje Ruande" (naslovna fotografija), skraćeno FDLR (od originalnog francuskog naziva: Forces Démocratiques de Libération du Rwanda). "Mnogi od njih navijaju za nogometne klubove Bayern München ili VfB Stuttgart, svaki od njih zna tko je Angela Merkel, neki čak govore njemački jezik", priča Schlindwein. FDLR-ovi borci osjećaju povezanost s Njemačkom, a o predsjedniku FDLR-a su borci mislili da u Njemačkoj živi u vili poput kakvog veleposlanika.

Predsjednik - time se misli na Ignacea Murwanashyaku. Krajem 1980-ih godina je došao kao stipendist u Njemačku, studirao u Bonnu. Kasnije je dobio azil zato što je politički progonjen u svojoj domovini. Sve do njegovog uhićenja 2009. godine je živio neupadljivo u Mannheimu.

Zajedno sa svojim zamjenikom Stratonom Musonijem je Murwanashyaka upravljao FDLR-om iz Njemačke pomoću SMS poruka, elektronske pošte i satelitskog telefona. U upravo objavljenoj knjizi "Mjesto zločina Kongo - proces u Njemačkoj" Simone Schlindwein, zajedno s novinarom Tageszeitunga (taz) Dominicom Johnsonom i Biancom Schmolze iz organizacije Medicinska pomoć izbjeglicama, predstavlja jedan od najkompleksnijih slučajeva u njemačkoj pravosudnoj povijesti. U knjizi je riječ o unutarnjim strukturama paravojske FDLR, njezinim borcima koji već oko 20 godina ubijaju, siluju i pljačkaju na istoku Demokratske Republike Kongo. Riječ je o genocidu u Ruandi 1994. godine, nakon čega su tisuće militantnih Hutua pobjegli u istočni Kongo i tamo osnovali FDLR. U knjizi je riječ i o ruandskoj kolonijalnoj povijesti koja je utrla put genocidu tako što su Nijemci i Belgijanci odredili tko je Hutu, a tko Tutsi.

Ruandski genocidaši obučeni u Bundeswehru

Četiri i pol godine je trajao mamutski proces protiv vodstva FDLR-a koje je svoje prebivalište imalo u Njemačkoj. U rujnu 2015. godine je Viši pokrajinski sud u Stuttgartu donio presudu od 13 godina zatvora za Murwanashyaku zbog vodstva jedne terorističke organizacije. Njegov zamjenik Musoni je dobio kaznu od osam godina zatvora. Bila je to prva sudska presuda u svijetu protiv članova FDLR-a. Presuda je omogućena zakonom koji je 2002. donesen u Njemačkoj, a kojim se regulira kažnjivost teških zločina nad civilnim stanovništvom, iako su ti zločini počinjeni u inozemstvu.

Između početka njemačke kolonijalne vladavine u Ruandi i presude u Stuttgartu prošlo je više od stotinu godina, a ipak su ta dva događaja povezana jedan s drugim. Njemačka je i nakon ruandske neovisnosti ostala jaka partnerska zemlja za vladu te male istočnoafričke zemlje tada predvođene predstavnicima Hutu naroda. Brojni mladi ljudi iz Ruande su dolazili studirati u Njemačku, među njima i Murwanashyaka i Musoni. Njemačka vojska, Bundeswehr, obučila je ruandske časnike. Jedan od njih je Sylvestre Madacumura. 1994. godine su on i tisuće drugih militantnih Hutua u roku od 100 dana ubili najmanje 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua. Nakon toga je Mudacumura pobjegao u istočni Kongo i pomogao u uspostavljanju FDLR-a. Do danas je on njihov glavni zapovjednik i sve do danas on i njegovi podanici šire strah i trepet.

Šokantna svjedočenja

U sudnici u Stuttgartu su se mogla čuti svjedočenja poput ovoga: svjedokinji Z6 iz Konga je u njezinoj kolibi zabijen nož u bedro te je zatim silovana dok je njezin muž svezan morao gledati. 13-godišnju kćerku su petorica članova FDLR-a jedan za drugim seksualno zlostavljali. Zatim su teroristi tu obitelj odvezli u prašumu i majku držali kao seksualnu robinju. Nakon sedam mjeseci obitelj je uspjela pobjeći.

Kako bi dobio svjedočenja poput ovih, njemački sud je morao uložiti ogroman logistički i financijski napor. "Mnoge točke optužnice su morale biti povučene zbog nedostatka dokaza", pojašnjava Géraldine Mattioli-Zeltner koja je čitav proces pratila po nalogu organizacije za ljudska prava Human Rights Watch (HRW).

Poruka Njemačke teroristima: dovde i nema dalje

Unatoč svim poteškoćama pri prikupljanju dokaznih materijala i saslušavanju svjedoka, kao i poteškoćama po pitanju prevođenja, proces u Njemačkoj je bio ekstremno važan signal upućen FDLR-u, navodi autorica knjige Schlindwein: "FDLR je Njemačku uvijek smatrao partnerom, velikim bratom, domovinom. Stoga je taj proces uputio poruku: dovde i nema dalje, ne prihvaćamo da iz Njemačke planirate zločine u Kongu, naređujete ih ili u bilo kojoj formi odobravate."

Kad su Murwanashyaka i Musoni uhićeni 2009. godine, u roku od nekoliko tjedana je skoro 1.200 boraca FDLR-a odbacilo oružje. "FDLR je jako oslabilo to što vodstvo te organizacije nije više moglo djelovati u Njemačkoj", kaže Schlindwein.

FDLR sam sebe uništava

U veljači 2015. je kongoanska vojska pokrenula vojnu ofenzivu protiv FDLR-a. Nejasno je koliko još ima aktivnih boraca, procjene se kreću od stotinu pa sve do 1.500 pripadnika. "I dalje dokumentiramo teške zločine, borci FDLR-a još uvijek otimaju civile, siluju ih i ubijaju", kaže Mattioli-Zeltner iz organizacije Human Rights Watch.

Sredinom svibnja ove godine je vojska uspjela uhititi jednog FDLR-ovog zapovjednika. Međutim, možda zbog internih svađa unutar te organizacije neće više biti ni potreban vojni pritisak, procjenjuje novinarka Simone Schlindwein i dodaje: "Ta paravojska se raspada na manje postrojbe. Time je možda uskoro na vidiku kraj FDLR-a u Kongu."