Njemačka (praktično) sama financira EU

Njemačka, Europska unija i novac...o tome se trojstvu uopće nije ni govorilo ni svađalo dok je Njemačka bila financijski «tečna» zemlja blagostanja s visokom stopom gospodarskog rasta, kada se živjelo u izobilju i kada broj nezaposlenih nije prešao granicu od pet milijuna. Kao dobri Europljani Nijemci su u tim vremenima gotovo sami financirali EU. Kancelar Helmut Kohl bio je omiljen u Bruxellesu, a već su legendarni njegovo veliko europsko srce i još veća čekovna knjižica kojom je uobičavao rješavati europske sporove. Sve do sredine 90-ih godina bio je tabu sumnjati u njemačku velikodušnost. A tada je njemačka državna blagajna presušila i odjednom je na površinu isplivalo pitanje mora li Njemačka doista financirati 60% europskog proračuna. U izbornoj 1998. godini tadašnji je kancelar Kohl shvatio da biračima mora reći ono što je i rekao: «Oko toga će izbiti sigurno svađa, ali mi kažemo da ubuduće nećemo plaćati više nego što smo dosada plaćali.» Na Kohlovu promjenu politčkog kursa tadašnji oporbeni političar, a kasniji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer iz Stranke Zelenih reagirao je s ruglom: «Savezni si kancelar mora postaviti pitanje zašto mi plaćamo 20 milijardi maraka previše? Tko je spavao kada se o tome odlučivalo? Zar nije upravo Helmut Kohl 16 godina bio odgovoran za takvu politiku?» Kohlov nasljednik, socijaldemokrat Gerhard Schröder nakon pobjede na izborima 1998. godine najavio je kako će on «brutalno» zastupati njemačke nacionalne interese i obećao da Njemačka više neće igrati ulogu «glavnog platiše» u Europskoj uniji: «Prošla su vremena u kojima je Njemačka sama mogla financirati kompromise Europske unije.»

No, Schröder je vrlo brzo «skužio» da to neće biti baš tako lako kako si je on zamislio...On je doduše uspio reducirati njemački doprinos, ali ni približno onoliko koliko je to obećavao. Novine su se počeli šaliti na njegov i na račun njegovog prethodnika nazivajući ga «Helmutom Schröderom». Trenutno Nijemci na račune Europske unije u Bruxellesu prebacuju svake godine oko 20 milijardi eura. Od toga se iz europskih fondova u zemlju vrati samo mali dio u obliku poljoprivredne i strukturne pomoći. Po posljednjim podacima Njemačka u EU uplaćuje 6 milijardi eura više novca nego što ga dobije nazad. Taj bi odnos mogao biti i malo bolji da sadašnja kancelarka i Schröderova nasljednica Angela Merkel u prosincu 2006. nije rješila spor oko proračuna EU onako kako ga je riješila: ona je naime na brzinu u smjeru Poljske «prebacila» dodatnih i neplaniranih 100 milijuna eura pomoći: «Mislim da je to bila dobra investicija između dvije susjedne zemlje.» To mišljenje u Njemačkoj nije dijelio svatko. Kritičari se ipak moraju sjetiti izjave bivšeg šefa njemačke diplomacije Joschke Fischera koji već godinama zahtijeva da po pitanju Europe ne razmišlja samo u kategorijama eura i centi, jer Njemačkoj, kako on kaže, jedno mora biti jasno: «Mi smo politički, kulturno i ekonomski najveći dobitnici europskog procesa ujedinjavanja.»