Njemačka sveučilišta u potrazi za Afrikancima

Trenutno u Njemačkoj na istraživačkim projektima radi otprilike 700 afričkih znanstvenika. Po podacima Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD) njemački fakulteti još uvijek premalo surađuju s afričkim sveučilištima. Kako izgleda život afričkih znanstvenika na njemačkim univerzitetima? Na to pitanje pokušavamo odgovoriti ovim prilogom i predstavljamo vam dvije posve oprečne pozicije dva afrička znanstvenika u Njemačkoj.

Afrikanci, rauzdani narod?

Afrikanci su prije asocijacija za razuzdane zabave nego za ozbiljan znanstveni rad. Takve predrasude često su prepreka afričkim znanstvenicima u građenju istraživačke karijere u Njemačkoj, smatra Maureen Eggers, i sama znanstvenica koja se bavi pedagoškom strukom. Kad-tad u jednom određenom trenutku tijekom njihove akdemske karijere Afrikanci se nađu u Njemačkoj pred «nevidljivom preprekom», «staklenim plafonom» kako je nazivaju Nijemci, i koja blokira napredak: «Najprije polazim od toga da u svakom slučaju postoje strukturalne razlike i te nejednakosti pogađaju različite skupine. One pogađaju naravno i mene kao crnu znanstvenicu s afričkim korijenima.» Maureen Eggers je ipak pronašla svoj «kutak» u njemačkim znanstvenim vodama. I to zaobilaznim putem. Pedagoška znanstvenica nakon doktorata je, zahvaljujući projektu koji je poticao ženski istraživački kadar počela raditi na Institutu za istraživanje odnosa spolova Sveučilišta Humboldt u Berlinu. Bez politike poticanja žena ona nikada ne bi dobila to mjesto, smatra ta Kenijka. Njemačkim sveučilišnom sustavom dominiraju muškarci, i to bijelci. Zbog toga su nužno potrebne mjere koje će ciljano promovirati afričke znanstvenike, smatra Maureen Eggers: «Ja bih rekla da je ključni trenutak vrijeme nakon što se doktorira, najvažnije je nekako progurati se kroz to razdoblje, to je još moguće. Ali ja mislim da je ono što dolazi nakon doktorata svojevrsna «selekcija», to je vrijeme u kojem se traži posao, u kojem se ozbiljno razmišlja o akademskoj karijeri. To važi za puno grupa koje pate od socijalne nejednakosti, među njima su naravno i crnci, «obojani» ljudi, migranti, afrički znanstvenici.»

Poznavanje jezika je ključno

Christoph Bobda iz Društva kamerunskih inžinjera u Njemačkoj nikada, kako sam tvrdi, nije naišao na taj «nevidljivi plafon». Profesor inžinjerskih znanosti uvjeren je kako su jedino važni osobni angažman i dobri istraživački rezultati. A ne podrijetlo. Christoph Bobda je u Njemačku došao 1993. godine. Naučio je i njemački jezik. Studirao je informatiku, diplomirao je u roku od samo četiri godine i postao je doktorant. Nakon toga odlazi u Erlangen, pa u Kaiserslautern gdje predaje kao profesor. Na koncu se Bobda skrasio u Potsdamu, gdje mu je na tamošnjem sveučilištu ponuđeno radno mjesto profesora: «Moja su osobna iskustva vrlo pozitivna. U Njemačkoj nikada nisam imao dojam da me netko diskriminira zbog boje moje kože, ni kolege ni pretpostavljeni. Ljudi su me ocjenjivali na temelju moga rada i jedina stvar koja je bila važna bila je moja sposobnost da ponudim neko rješenje za određeni problem.» Bobda smatra da afrički znanstvenici moraju i sami preuzeti odgovornost kako bi es etablirali u njemačkoj znanosti. No, predsjednik Društva kamerunskih inžinjera u Njemačkoj ipak vjeruje kako je jedan od glavnih razloga zbog kojih se afrički istraživači ne uspijevaju probiti nepoznavanje njemačkog jezika: «To je jedna vrlo važna stvar u Njemačkoj i mnogi koji ovdje studiraju ne polaze od toga da će im jezik kasnije zatrebati. Uz to ne smije se zaboraviti da svatko tko želi nešto postići u znanstvenim krugovima mora biti u stanju dobro «prodati» svoj rad, znači zainteresirati studente i znanstvenu zajednicu. U suprotnom to neće funkcionirati.»

Deutsch? I speak english!

Bez poznavanja njemačkog jezika nema ni prilike za uspjeh na njemačkim sveučilištima? Pomoć Afrikacima koji ne govore njemački već je realnost, iako pomalo neočekivana: sve više njemačkih viših i visokih škola nudi studentima predavanja i na engleskom.