Njemačka u potrazi za energetskom neovisnošću

Savezna kancelarka Angela Merkel u razgovoru s političkom, gospodarskom i znanstvenom kremom Savezne republike raspravljat će o energetskim konceptima za budućnost. A u situaciji ovisnosti ne može se mirno čekati iduća zima. Sigurna i zajamčena opskrba, mješavina energetskih izvora budućnosti, poštene cijene, pouzdane zemlje dobavljači – sve će to biti teme večerašnjih razgovora. Jedno se, međutim, neće naći na dnevnome redu: povratak nuklearnoj energiji. Politički i gospodarski okviri energetske politike u Njemačkoj i bez toga nude obilje povoda za raspravu: Među domaćim tvrtkama koje upravljaju obnovljivim izvorima energije zavladala je nesigurnost, a industrija koja troši mnogo energije prijeti odlaskom u inozemstvo. Proizvođači energije upravo se stoga pribojavaju poziva na političku odgovornost. «Kao privatna poduzeća mi sniženim cijenama, međutim, ne možemo subvencionirati mušterije», jasno je dao do znanja direktor koncerna «Vattenfall» Klaus Rauscher.

Problem je i investicijska sigurnost. Polovina njemačkih elektrana trebala bi biti zamijenjena. Za izgradnju novih kapaciteta i proširenje mreže do 2020. trebat će izdvojiti 40 milijardi eura. No, što ako emisija ugljičnog dioksida tada bude veća od dozvoljene? Što ako budu nužna dodatna skupa prava za ispuštanje stakleničkih plinova? – Ulaganja za koje bi bila potrebna politička podrška. Energetski koncerni spremni su na izazove. Je li spreman i Berlin?

Rusko energetsko pokoravanje Europe

Neovisnost o izvorima, ali i dobavljačima strateški je cilj ne samo njemačke, već i nedavno potvrđene europske politike, kako se ne bi ponovio slučaj s Rusijom koja neuzaustavljivo korača u osvajanju prevlasti nad isporukom plina na kontinentu. Podizanjem cijena Moskva ucjenjuje tranzitne zemlje poput Bjelorusije, Moldavije ili Ukrajine, ne bi li se domogla vlasništva nad plinovodima. Tko posjeduje cijevi, može određivati i odakle će doticati plin te poglavito u kojim količinama – razlog zbog kojega se gruzijski ministar vanjskih poslova Bezhuašvili opire takvim nastojanjima: «Ne dolazi u obzir da plinovod predamo Rusima, jer bi to bio dodatni argement u pregovorima s nepredvidljivim dobavljačima.»

Njemu uz rame stoje Armenija, Poljska i brojne druge zemlje, poglavito europske, u kojima će se potrošnja plina u idućih 15 godina podvostručiti ili čak utrostručiti. Kako će se u cijeloj priči oko energetske budućnosti postaviti Njemačka? Sutra ćemo znati više.