Njemačke željeznice se privatiziraju bez sustava tračnica?

A kada se privatizira tako kompleksan sustav od izuzetne važnosti za svaku državu, pojavila se temeljna dilema: da li privatizirati željeznice zajedno sa sustavom tračnica ili bez njih? Ali ako bi se i sustav tračnica također poslao na burzu onda bi tek umjesto jednog monopoliste - države, pojavio privatni - Njemačke Željeznice koje bi mogle određivati, tko će se voziti po tim tračnicama. To sigurno ne bi bile tvrtke koje bi monopolistu izvlačile dobit i - nedao Bog - spuštale cijene prijevoza. Sa druge strane, samo ako netko ima koristi od tračnica, biti će spreman u njih investirati. To pak znači da bi tračnice koje ekonomski nisu isplative, ali su na primjer značajne za ekologiju ili uopće prometnu povezanost sa većim mjestima - ubrzo obrasle u šikaru. Zato je u tom slučaju i pitanje ustavne obaveze države da osigura prometnu komunikaciju - što znači da ako država privatizira željeznice sa tračnicama, da mora ostati vlasnikom 51% budućih Njemačkih Željeznica.

Taj spor traje već mjesecima i ovaj tjedan je - barem na političkoj razini stručnjaka i konzervativaca i socijal-demokrata, odluka pala: željeznice se šalju na burzu bez šinja. Ludwig Stiegler, podpredsjednik kluba zastupnika Socijaldemokrata: "Kada bi se mreža potpuno prodala, dobiven novac bi bio tek djelić onoga što se uložilo. I mnogi bi prigovorili kako razbacujemo državni imutak."

U eurima i centima, taj djelić je doista tek kapljica: za gotovo 34.000 kilometara željezničkih tračnica bi se privatizacijom dobilo najviše 10 milijardi eura. Problem jest što je država u proteklim decenijama u tračnice uložila najmanje 100 milijardi. Podijeliti željeznicu na tračnice i prometna sredstva zato zvuči razumno - ali otvaraju se novi problemi: bez tračnica ni same Njemačke Željeznice na burzi neće postići niti djelić cijene sa kojom se računalo. Ako se uračunaju sva ulaganja proteklih godina, država će biti još sretna ako ne izgubi niti centa. Zato direktor njemačkih željeznica još ne odustaje od pokušaja povući sa sobom i sustav tračnica jer se ostavlja i operativan problem: tko će ih održavati? Do sada su to bile, naravno, željeznice. Ali ako to više ne bude njihovo vlasništvo, zašto da troše novac? Zato Berlin razmišlja o eventualnom dugogodišnjem zakupu željezničke mreže, ali o svemu tome zadnju riječ moraju dati još zastupnici parlamenta. A zbog uticajnog lobija Njemačkih Željeznica, do onda se ne mogu isključiti ni iznenađenja.