Njemački dominikanac zaljubljen u Hrvatsku

„Jedan od mojih naljepših i najmilijih gradova - to je Slavonski Brod. Slavonija, to je moj svijet, ja volim i Dalmaciju i otoke, ali u biti sam sin ravnice. Ja sam iz sjeverne Njemačke i Slavnija to je kao i kod nas. To je moj život“, uvijek nasmijani i veseo ističe Diethard Zils. Rođen u Bottropu 1935. godine, kraj rata doživio je na istoku Njemačke kod rodbine i već s deset godina pokušavao je prevoditi kada su na područje istočne Njemačke došli ruski vojnici. Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zavolio je i prije nego što je posjetio te krajeve, a za ta područja posebno ga vežu dvije stvari.

Gostoprimstvo i jezik

„Najprije je bio jezik, a potom gostoprimstvo. Jezik sam naučio u Njemačkoj, a gostoprimstvo sam doživio kasnije u Hrvatskoj“. Pateru Diethardu se znalo dogoditi da mu u Hrvatskoj domaći kažu kako dobro govori njemački, polazeći od toga da je Hrvat a ne stranac. Uvijek otvoren za novo, Diethard je s mladim Nijemcima iz svoje župe, posebice ministrantima, putovao vrlo rado u Hrvatsku i BiH.

Stefan Vesper, tada vjerni sljedbenik iz redova njemačke katoličke mladeži koja se okupljala oko patera Dietharda, a danas glavni tajnik Središnjeg vijeća katolika u Njemačkoj, prisjeća se popularne aktivnosti ovog neobičnog dominikanca: „Vrlo rado je putovao tramvajem od Düsseldorfa do Dortmunda, što je prilična dionica od svojih 70-80 kilometara. Postojala je linija koju je pater Diethard posebno cijenio i često koristio, a za nas mlade posebno je bilo dojmljivo, kako je skladao nove pjesme i odmah u tramvaju počeo pjevati. Ponekada je to bilo vrlo glasno i mi smo se gotovo sramili, ali pater Diethard je pjevao iz svega glasa, pa čak i ako je pjesma imala osam strofa“, rekao je Stefan Vesper, dodajući kako je u tom vremenu krajem šezdesetih i tijekom sedamdesetih godine shvatio da Crkvu čine prije svega laici. I sam pater Diethard ne propušta priliku naglasiti da je i on sam najprije laik, a tek onda dominikanac.

Upoznavanje drugih jezika i kulture, običaja i ljudi

„U mladosti sam bio s Diethardom Zilsom često u tadašnjoj Jugoslaviji, najčešće u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini te Srbiji. Tada sam se naučio kretati u toj zemlji ne kao turist već kao osoba koja je integrirana u to društvo, kao osoba koja je upoznala gostoljubivost i ljude, trgove gradova i ulice, posebice one u koje su rijetko zalazili turisti. I zbog toga sam se zaljubio u tu zemlju“, naglasio je Micheal Vesper suosnivač njemačkih zelenih i bivši potpredsjednik vlade Sjeverne Rajne Vestfalije. On je danas čelnik njemačkog sportskog saveza i olimpijskog odbora.

„Šezdesetih godina nije bilo uobičajno putovati tako daleko, najčešće se putovalo unutar Njemačke ili možda u Nizozemsku. Ova putovanja u Hrvatsku i BiH otvorila su mi oči i učinile me otvorenim za druge narode, kulture, običaje i jezike. Posebice, sve ono što sam upoznao u dominikanskim samostanima u Hrvatskoj je za mene je bilo izvanredno. Posebice za mene, koji pripadam njemačkoj generaciji koja je odrasla neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Zbog toga je vrijeme koje sam proveo u društvu s paterom Diethardom ostalo u posebnom sjećanju“, dodao je Michael Vesper.

Od Zagreba do Dubrovnika preko Bosne i Hercegovine

Jedne zgode prisjeća se Klaus Bornewasser, a ona seže iz 1966. godine. Pater Diethard je boravio s ministrantima u dominikanskom samostanu u Zagrebu. Smještaj je bio vrlo skroman, a bio je to tek početak ljetnih praznika, pa su na početku i ministranti bilo pomalo razočarani. Ali od trenutka kada su krenuli na ručak u župni ured, pale su sve barijere i razočaranja. „U župnom uredu, koji je imao nevjerojatan šarm, popraćen ljudskom veličinom, koju smo uvijek iznova prepoznavali u Hrvatskoj, proveli smo divno razdoblje u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Dubrovniku i Bolu na Braču,. Osim toga bili smo često u Bosni i Hercegovini, jednako kao i u Srbiji“, pripovijeda Klaus Bornewasser.

Otvorenost posebna osobina Dietharda Zilsa

Frano Prcela, hrvatski dominikanac i bivši provincijal hrvatske dominikanske provincije o pateru Diethardu je izdvojio jednu posebno osobinu: „Ono čemu se divim i što pokušavam barem djelomično preuzeti je njegova otvorenost. Otvorenost ne samo prema drugome već i otvorenost s drugim. Kada s drugima razgovara nikada to ne čini s figom u džepu. Kada s drugima razgovara, on ne dolazi s nekakvim ideološkim ili drugim receptima. To je uistinu veliko bogatstvo, jer zbog svoje otvorenosti, on se ne samo otvorio drugima, nego su se i drugi otvorili njemu. Pater Diethard je mogao biti na „ti“ s horizontima drugih zemalja, ljudi, jezika i kultura. Diethard je mijenao sam sebe učeći hrvatski, litavski, poljski, a time je mijenao i druge oko sebe. Mislim da je to gotovo neka vrsta recepta, kako se i svijet mijenja“, rekao je o pateru Diethardu otac Frano Prcela.

Nakon ovako ispunjenog života u nekoliko zemalja i kultura te nakon rada posebice s mladima, upitali smo patera Dietharda, koja je njegova poruka mladima danas: „Ja samo mladim Hrvatima u Njemačkoj rekao: ja sam našao hrvatski jezik tu u Njemačkoj, i nadam se da vi, kao Hrvati, nećete ovdje izgubiti vaš, hrvatski jezik.“

Autor: Alen Legović

Odg. ur.: Z. Arbutina