Njemačko zlato u njemačkom trezoru

Njemačka je bogata, Njemačka posjeduje mnogo zlata. Točnije: 3.400 tona. Toliko je Njemačka savezna banka (Bundesbank) nakupila od Drugog svjetskog rata i to najviše u razdoblju tzv. njemačkoga gospodarskog čuda u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Jedna trećina zlata nalazi se u trezorima Njemačke središnje banke, a ostatak u trezorima središnjih bankarskih institucija Francuske, Velike Britanije i SAD-a. No Nijemci su sada odlučili zlato iz inozemstva malo po malo vratiti u domaće trezore.

"Za svaki slučaj"

Prvih 500 kilograma zlata Banka njemačkih pokrajina, preteča današnje Bundesbanke, kupila je još 1951. kao zaštitu od mogućih financijskih kriza. S godinama je količina zlata rasla. U međuvremenu se Njemačka može pohvaliti drugom po redu najvećom zlatnom rezervom na svijetu (nakon SAD-a). Mnogi se sada pitaju, što da Njemačka učini sa svojim zlatnim polugama. Neki se zalažu za prodaju, s obzirom da plemenita kovina ne donosi kamate, dok se drugi zalažu za zadržavanje zlata - "za svaki slučaj". Unatoč vrijednosti njemačkih zlatnih rezervi, one u aktualnim, dnevno-gospodarskim pitanjima, ne igraju pretjeranu ulogu. "140 milijardi eura je relativno malo ako se usporedi s trenutnim državnim dugom od pet bilijuna eura. No zlato igra važnu psihološku ulogu jer ono slovi kao stabilan ulog. I kao alternativna valuta koja je posljednjih godina ponovno zadobila na važnosti", kaže za Deutsche Welle Carsten Fritsch iz Commerzbanke. No to ne vrijedi samo za državu. Građani su u međuvremenu nakupili dvostruko više zlata od države. Prema nekim procjenama Nijemci u kućnim trezorima, madracima i privatnim sefovima drže preko 7.500 tona zlata.

1.500 tona zlata pod Manhattanom

Razlog ovoj nevjerojatnoj količini treba tražiti u vremenima hladnog rata kada su Nijemci na zapadu zemlje u strahu od sovjetske invazije i poučeni iskustvima iz bliske prošlosti, sakupljali valutu koja jedina vrijedi u slučaju rata. I država je djelovala u sjeni opasnosti najezde s istoka te je zato dio svojih zlatnih rezervi premjestila prema zapadu: u Francusku, Veliku Britaniju i SAD. Samo u trezorima ukopanim duboko pod Manhattanom Nijemci drže 1.500 tona plemenitog metala. U prošlosti su se uvijek iznova započinjale javne rasprave oko toga što učiniti sa zlatnim rezervama. U jednom se trenutku čak pojavila sumnja u to da one zaista postoje u tolikom obujmu. "Ovim teorijama zavjere je dobrim dijelom kumovala i sama Bundesbanka svojom netransparentnom politikom", smatra Carsten Fritsch koji je pri Commerzbanki, između ostalog, zadužen i za trgovinu sirovinama i plemenitim metalima. "Da je Bundesbanka redovito provjeravala što se događa s njemačkim zlatom, do apsurdnih rasprava o tomu gdje su poluge uopće ne bi ni dolazilo", smatra Fritsch. On vjeruje da i sadašnja namjera da se njemačko zlato vrati u Njemačku služi isključivo smirivanju duhova.

Poluge su na broju

Carl-Ludwig Thiele, koji je pri Njemačkoj saveznoj banci odgovoran za zlatne rezerve, uvjerava da se osobno "redovito" uvjerava u to da su njemačke zlatne rezerve "na broju". Nakupljanje poluga više nema onakvu ulogu kakvu je još imalo prije koje desetljeće ali to ne znači da će se Njemačka riješiti svog zlata. "To služi stjecanju povjerenja na domaćem tržištu ali i u slučaju krize kao sredstvo kojim se najbrže može doći do bilo koje valute", objašnjava Thiele. Za Carstena Fritscha je to argument koji ne stoji. "Upravo je u doba krize zlato platežno sredstvo broj jedan i tek ga tada nema smisla prodavati", smatra Fritsch.

Bilo kako bilo, Bundesbank želi najkasnije do 2020. povući svoje zlatne rezerve iz Pariza. Obrazloženje za ovaj potez je da je ionako svejedno gdje se poluge nalaze. Jedino što je važno da se one nalaze u zemljama sa stabilnom valutom poput dolara ili britanske funte. Zbog toga će poluge i dalje ostati u New Yorku i Londonu iako Bundesbank iz SAD-a planira povući oko 300 tona zlata. Kada će se to točno dogoditi, čuva se u tajnosti - iz sigurnosnih razloga.