1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemacki humor

Kerstin Hilt22. listopada 2004

Jedan od starih, provjerenih lijekova protiv depresije je smijeh – smijati se svemu i svacemu, a ponajbolje – samom sebi . Vedar pogled na zivot, rjesavanje problema s dozom humora i distance – to Nijemcima ne pada bas lako. Nijemci nisu bas cuveni po svom humoru; prije bi se moglo reci da je upravo humor to sto im najvise nedostaje u svakodnenvom zivotu - na poslu, u obitelji, u javnom zivotu.

https://p.dw.com/p/9Zv5
Foto: AP

Nijemce zato krasi jedna druga osobina – temeljitost. Pa tako i kad je rijec o humoru , odnosno smijehu, Nijemci i tom pitanju pristupaju vrlo temeljito. Na toj se temeljitosti zasniva - gotovo bi se moglo reci – prava industrija koja pokusava Nijemce nasmijati: od terapija smijehom, preko psihologa i treninga za menadzere kojima je cilj da unesu vise humora u medjusobnu komunikaciju na poslu. Koliko je za Nijemce humor ozbiljna stvar pokazuje i cinjenica da je u Essenu ovog mjeseca odrzan cak i jedan pravi kongres o humoru.

Lijecnik Michael Titz istice kako je smijeh i smijanje puno vise od puke -zafrkancije. Smijeh i smijanje su, sto vise, vrlo ozbiljne i nadasve zdrave stvari:

"Pri smijanju se izbacuju sekreti, a pomicanjem dijafragme dolazi do svojevrsne masaze unutarnjih organa," pojasnajva Dr. Titz.

Ni to nije sve. Ucitelj yoge i terapeut za smijeh Christoph Emmelmann u smijanju vidi i duhovnu stranu zato jer, kako on kaze: "Smijeh jednostavno otvara srce."

Za filozofa Rolanda Schutzbacha cak ni ovo objasnjenje ne obuhvaca sve prednosti smijanja. Smijeh je, sto vise , sredstvo kojim se moze spasiti zapadni svijet: "Smijanje je proces unutarnjeg oslobadjanja, ono nas oslobadja od nasih fiksnih predodzbi. Ja ne mislim na taj tipicni zapadanjacki, jednostrani racionalni nacin, kojim se vide samo materijalne vrijednosti."

Na kongres o humoru u Essen stigli su lijecnici, terapeuti, filozofi. Dobro ste procitali – na kongres o humoru. Jer covjek se ne smije tek tako - samo za zabavu. Smijeh je nesto sto bitno utjece na zdravlje. Strucnajci cak kazu kako smijeh djeluje ljekovito. Smijanjem se jaca imunitet, smanjuju upalni procesi i stres. Ali samo ako se – pravilno smije. Samo tako – ispricati neki vic, to nije dovoljno. Mora se raditi o terapeutskom smijehu, kao sto to na primjer preporuca terapeut za smijeh Hans Martin Bauer: "Oba stopala trebaju biti cvrsto na zemlji, tako da imam dobro uporiste. Treba se dobro zagrijati, tako da se lice opusti – siroko otvoriti usta – tako se vec stvara refleks smijanja – onda naciniti ovakvu grimasu i onda lupkati po ramenima. I onda nastupa smijeh. Vazno je da to uvijek funkcionira prema ovoj shemi," opisuje Bauer.

Smijanje je vrlo ozbiljna stvar – barem to tako izgleda nakon njegovog predavanja kojim je otvoren rad kongresa. Kongres je organiziralo odruzenje lijecnika i psihologa "Humor Care", koji pokusavaju uvjeriti njemacko zdravstveno osiguranje da preuzme troskove za terapije lijecenja smijehom i to za pacijente koji pate od depresija i stresa, kao i za paciejnte sa srcanim smetnjama. I predstavnici gospodarstva u Njemackoj ozbiljno se zanimaju za smijeh – saznajemo iz predavanja Martine Houben, koja vodi seminare o smijehu. Cilj seminara je obuciti menadzere da djeluju lezerno, a zaposlene kako da sto bolje podnose sve veca opterecenja na radnom mjestu. Ona je nedavno radila sa skupinom prodavacica iz lanca robne kuce Kaufhof, jer su one osobito podlozne stresu: "Neka musterija dodje i odabere si jednu stvar –no onda jos se ipak vise svidja nesto drugo - roza, a ne svijetloplavo – to je za prodavace vrlo naporno. Pri tome moze pomoci vjezba promjene perpektive – na primjer – uzivjeti se u ulogu crvenog pulovera i upitati se: a sto na to kaze crveni pulover? Sposobnost mijenjanja perpektive stvara distancu i pomaze u stresnim situacijama. Kad se stekne ta distanca onda se moze ovako postaviti: "Okay, to je sada moja musterija, ona ima pravo biti izbirljiva – to je moj posao i ja radim kako najbolje znam i umijem," objasnjava svoju metodu Martina Houben.

Trening za humor nudi se prije svega zaposlenima i onima koji zele napredovati u karijeri. No, treba li Nijemcima uvijek neki dobar, valjani razlog da bi se uopce mogli malo opustiti i i nasaliti? U svakom slucaju, u jednom se ispitivanju, kojeg se cesto citiralo za vrijeme kongresa, navodi kako se Nijemci sada smiju manje nego neposredno nakon Drugog svjetskog rata prije nesto manje do 60 godina. Tada su se smijali 18 minuta dnevno, a danas jos samo sest.

O tome predsjednik "Humor Care" Michael Titz kaze:

"Tada ljudi nisu imali tako visoke zahtjeve. Pocetkom pedesetih godina covjek je bio sretan kad je imao topli stan i nesto na tanjuru za pojesti. Ali sto si vise ciljeva postavljam, to mi je teze voditi takav poslovni zivot, koji odgovara idealnim predodzbama moje sredine. Tako se stvara sve vise stresa, sve vise sumnje u vlastitu licnost, sve vise depresija. Ljudi koji stalno zive pod tim stresom, jednostavno nisu u stanju puno se smijati. "

Na kongresu o humoru u Essenu ipak se cesto cuo smijeh – doduse, ne za vrijeme predavanja, vec u vecernjem programu, u workshopu s klaunicom Pepinom. Sudionici su najvise uzivali u tome da nataknu crveni klaunovski nos i sami se rugaju svojoj pretjeranoj ozbiljnosti i vaznosti – tome kako stalno pogledavaju na sat i neprestalno vode razgovore na mobilnom telefonu. Sudionici kongresa tome su se mogli od srca nasmijati – i to bez ikakvog ustezanja. Na koncu konca – covjek se ne smije samo radi zdravlja ili karijere – vec prije svega zato sto ga to jednostavno zabavlja.