Njemačka - velemajstor plaćanja u Europskoj uniji

Od početka ove godine Europska unija broji 27 članica. Svaka članica uplaćuje godišnji prinos u blagajnu Europske unije i to u srazmjeru sa svojim gospodarskim mogućnostima. Članice za uzvrat dobivaju sredstva iz zajedničkog europskog lonca - na primjer za izgradnju cesta. No proširena unija treba više novaca, tako da se uoči primanja Bugarske i Rumunjske vrlo žestoko raspravljalo o budžetu unije. Od prvog siječnja neke zemlje terbaju uplaćivati znatno veše svote nego ranije. Postavlja se pitanje: znači li to za Njemačku dodatna opterećenja ili će pak od toga imati više koristi.

Od početka ove godine Njemačka je u odnosu na svoju gospodarsku snagu najveći netto platiša Europske unije, a njemački se udio od 0,3 posto povećava na 0,4 posto nacionalnog bruto proizvoda. Nijemci su doduše još 2005. uplaćivali oko šest milijardi eura više u blagajne europske unije od svote koju su dobili u obliku subvencija - što je daleko najviša svota u cijeloj uniji. Međutim u odnosu na gospodarsko stanje u zemlji najviše su prinose plaćali Nizozemci i Šveđani. To se sada u novom finacijskom razdoblju mijenja, a Njemačka je postala, kako je neki nazivaju, velemajstor plaćanja u Europskoj uniji.

Ciejna ujedinjenja Europe

Promjene u raspodjeli doprinosa u zajedničku blagajnu nužne su zbog primanja novih članica iz istočne i srednje Europe koje dobivaju više novaca nego što uplaćuju. Nakon finacijskog kompromisa prije više od godinu dana glasonogovornik njemačke vlade Thomas Steg ne smatra da se radi o nepravednoj raspodjeli troškova:

"Naravno da se struktura troškova mijenja apsolutno i relativno, zato što se unija proširila. To znači - mi ćemo morati više uplaćivati, ali to u suštini vrijedi za sve velike zapadno europske industrijske zemlje. Ali to je cijena koju smo spremni platiti za povijesno ujedinjenje Europe."

No mnogi Nijemci na to drugačije gledaju. Prema ispitivanjima, dvije trećine upitanih smatra kako su finacijska davanja u Europskoj uniji nepravedno raspodijeljena, a gotovo isto toliki broj bio je još ove jeseni protiv primanja Rumunjske i Bugarske u Europsku uniju. Stručnjaci za ekonomiju poput Axela Nitschea iz Njemačke gospodarske i industrijske komore međutim tvrde kako upravo Njemačka ima puno koristi od proširenja unije na istok.

"Njemačka, kao zemlja koja rado investira u inozemstvu, profitira od toga što će u tim zemljama biti velika potreba za modernizacijom, a nacionalna će gospodarstva rasti gotovo dvostruko brže od gospodarstva u starim zemljama članicama. Primanjem novih članica 2004. godine uspješno trgovanje s tim zemljama tek je početak, a pozitivni učinak će se još dugo osjećati."

Porast njemačkog izvoza

Njemački je izvoz u deset istočnoeuropskih zemalja koje su 2004. godine primjene u Europsku uniju tijekom prošle godine porastao za preko deset posto, a njemačka vanjskotrgovinska komora procjenjuje kako će tijekom ove godine izvoz u Rumunjsku i Bugarsku porasti čak za 20 posto.

Države Europske unije su i dalje najvažnije tržište za njemački izvoz - prošle su godine te zemlje kupile robe u vrijednosti od gotovo 90 milijardi eura. Davanja koje Njemačka uplaćuje u blagajnu Europske unije jačanju njen položaj kao najvećeg izvoznika. Nijemci su velemajstori plaćanja, ali velemajstori u pregovaranju su Nizozemci: oni su uz argument kako su njihovi građani umorni od europske politike, uspjeli postići to da uplaćuju znatno niže netto uplate u zajedničku blagajnu.