Njemačka čvrsto zatvorena za strane radnike

Od posljednjeg velikog proširenja Europske unije je prošlo više od pet godina. No građani novih zemalja članica još uvijek ne uživaju ista prava kao stanovnici ostatka Unije a najvažniji razlog za neravnopravnost je blokada tržišta rada za radnike iz novih zemalja članica. Ova blokada na snazi je samo u Njemačkoj i Austriji i moguće je produljenje do 2011. što su ove dvije zemlje i iskoristile. Ekonomisti ovu mjeru drže štetnom a sve žešće kritike dolaze i iz Bruxelessa. No Njemačka i Austrija ostaju pri svom stavu.

Njemačka otvorena samo za visokokvalificirane

Njemački ministar rada Olaf Scholtz ne razumije kritiku iz Bruxelessa. Socijademokratski političar smatra da je politika regulacije tržišta rada u Njemačkoj ispravna. Iako je njemačko tržište rada, za razliku od ostatka Europske unije s izuzetkom Austrije, i dalje zatvoreno za radnike iz istočne Europe, Scholtz unatoč tomu smatra da je pristup radnim mjestima u Njemačkoj u dovoljnoj mjeri slobodan te ukazuje na olakšan uvoz visokokvalificirane radne snage. "Njemačko tržište rada je, što se tiče visokokvalificirane radne snage, najotvorenije na svijetu", smatra Scholtz te dodaje da se to odnosi na čitav svijet pa tako i na nove članice EU.

No iako je otvorenje tržišta rada za visokokvalificirane na snazi već šest mjeseci, ono do sada u Njemačku nije privuklo velik broj akademaca. Razloga za to ima više: kao prvo ova odluka njemačke vlade u inozemstvu je gotovo nepoznata. Nadalje tu je i globalna financijska kriza koja nije poštedjela ni njemačko tržište rada. No, kako smatra direktor Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) Klaus Zimmermann, jedan od najvažnijih razloga zašto visokokvlaificirani globalni kadrovi zaobilaze Njemačku leži u lošem imidžu ove zemlje kada je u pitanju gostoprimstvo prema stranim radnicima. To je posebice bilo primjetno odmah nakon proslave petogodišnjice posljednjeg velikog vala proširenja, nakon što su Njemačka i Austrija tvrdokorno ostale pri svojoj blokadi, uslijedio val kritika iz Bruxelessa. To je, po Zimmermannovom mišljenju, učvrstilo sliku Njemačke kao zatvorene tvrđave.

Njemačka neatraktivna za globalne talente

Da Njemačka ne uživa ugled zemlje otvorenih vrata za useljenike, svjedoči i propala inicijativa vlade Gerharda Schrödera koja je krajem devedesetih bezuspješno pokušala olakšati uvoz specijalista, prije svega informatičara. Ta ideja je propala, s jedne strane zbog unutarnjeg otpora, prije svega demokršćana ali i zbog slabog odaziva. Već je i tada postalo vidljivo da globalni talenti radije odlaze u SAD, Kanadu i Australiju, dakle tradicionalne useljeničke zemlje koje pružaju bolje uvjete nego Njemačka u kojoj su još uvijek prepreke za trajno naseljavanje vrlo visoke.

A zapravo bi, kako smatra Zimmermann, situacija trebala biti bitno drugačija. "Usprkos trenutnoj krizi, Njemačkoj nedostaje kvalificirana radna snaga", smatra ovaj ekonomist i dodaje da bi Njemačka zaista i u praksi trebala postati useljenička zemlja a ne samo na paparu. Za to je međutim potrebno sniziti brojne prepreke koje stoje na putu onima koji se trajno nastoje naseliti u Njemačku. Zimmermann ukazuje ne jedno ispitivanje DIW-a iz kojeg prozilazi da su članice EU-a koje su odmah otvorile svoje granice za građane novih članica, u dobroj mjeri profitirale od svoje liberalne useljeničke politike. I u Njemačku se doduše u prvim godinama proširenja, dakle između 2004. i 2006. uselilo dosta radne snage iz istočne Europe no profil imigranata koji su se naselili u Njemačkoj znatno se razlikovao od profila iseljenika koji su radno mjesto potražili u ostatku Europe. "Radni migranti u Njemačkoj nisu previše pridonijeli tržištu rada: stariji su i slabije kvalificirani pa prema tome u prosjeku i manje zarađuju u usporedbi s migrantima u recimo Velikoj Britaniji", kaže Zimmermann i dodaje kako se imigracija radnika iz novih zemlja ne može u potpunosti zabraniti jer još u uvijek u europskom pravu postoje mnoge iznimke koje omogućavaju njihovo zapošljavanje.

Njemačka se pravda visokom stopom nezaposlenosti

Istraživanja, pa tako i ono DIW-a, su doduše pokazala da ti radnici ne ugrožavaju radna mjesta domaćeg stanovništva ali se situacija posebice kada su u pitanju migranti u Njemačkpj znatno pogoršala. Posebice mlađi useljenici, dakle oni iz tzv. druge generacije, u natprosječno velikom broju napuštaju obrazovanje bez stečenog zanimanja ili mature.

Za njemačkog ministra rada ta grupa radno sposobnog stanovništva predstavlja najveći problem. "1,5 milijuna građana Njemačke u starosnoj dobi između 20 i 29 godine nema nikakvu kvalifikaciju a od onih koji su već godinama bez posla preko pola milijuna isto tako nema nikakvu kvalifikaciju", smatra ministar rada Scholz. On stoga drži da se, prije nego Njemačka otvori svoja vrata za sve istočne Europsljane bez obzira na kvalifikaciju, situacija u tom segmentu tržišta rada mora promijeniti. On isto tako odbija zahtjeve jednog dijela gospodarstva da se Njemačka barem otvori za mlade radnike koji bi zatim u Njemačkoj bili stručno obučavani. Scholz kritizira predstavnike gospodarstva optužujući ih da posežu za lakšim rješenjima umjesto da se okrenu izobrazbi onih koje je gospodarstvo, ali i društvo općenito, stigmatiziralo kao "problematične" slojeve.

"Ako postoji manjak radne snage u onim segmentima u kojima se radnici mogu relativno brzo obučiti, onda bi se gospodarstvo trebalo okrenuti postojećim potencijalima u Njemačkoj a ne čitave slojeve društva gurnuti na stranu i tražiti u inozemstvu za već izučenim radnicima ili onima koji su spremniji započeti stručnu izobrazbu", smatra Scholz. Njemački ministar rada ima vremena još do 2011. kada će i Njemačka biti prisiljena otvoriti svoje granice za sve radnike iz novih članica, mobilizirati problematičnu masu nezaposlenih bez kvalifikacije. Scholz u međuvremenu planira mlade useljnike bez posla i bez kvalifikacije i koji nisu u posjedu stalne boravišne dozvole "nagraditi" neograničemnom boravišnom dozvolom u slučaju stjecanja kvalifikacije. "Možda to nekoga pokrene s mjeseta", smatra Scholz.

Autor: Sabine Kinkartz/ Nenad Kreizer

Odg. urednica: Snježana Kobešćak