Njemački predsjednik – reprezentativna figura

"Njemačka se mora trgnuti!" Svojom legendarnom opomenom političarima i građanima njemački se predsjednik Roman Herzog svojedobno bio duboko urezao u kolektivno pamćenje. To nije ni jednostavno niti samo po sebi razumljivo, jer poglavar njemačke države gotovo da i nema političkog utjecaja. U usporedbi sa šefovima drugih država mogućnosti utjecaja njemačkog predsjednika na dnevnu politiku su vrlo ograničene. On u prvome redu zastupa Saveznu Republiku Njemačku u okviru međunarodnog prava i predstavlja zemlju u službenim prigodama.

Savezni predsjednik potpisuje zakone. Bez njegova potpisa zakoni ne smiju biti objavljeni u službenom glasniku niti mogu stupiti na snagu. Sporno je, međutim, do koje mjere šef države doista smije provjeravati pravovaljanost zakona i eventualno spriječiti njihovo objavljivanje odnosno primjenu. Dok jedni smatraju kako predsjednik smije kontrolirati samo je li zakon donesen na formalno besprijekoran način, drugi mu pripisuju ovlasti i za sadržajnu provjeru zakonskog akta.

"Neugodan državni poglavar"

Preuzimajući dužnost, aktualni je njemački predsjednik Horst Köhler najavio kako po potrebi namjerava biti i "neugodan državni poglavar". To se najbolje pokazalo kada je odbio potpisati Zakon o sigurnosti zračnog prometa koji je predviđao privatizaciju kontrole letenja. No, nije to bio jedini takav slučaj. Bez Köhlerova potpisa ostao je svojedobno i Zakon o informiranju potrošača.

Jedna od njegovih zadaća je i da njemačkom saveznom parlamentu predlaže izbor kancelara (ili, kao u aktualnom slučaju, kancelarke). Predsjednik na zahtjev Bundestaga imenuje i otpušta šefove vlade, a na prijedlog kancelara imenuje i otpušta ministre. Osim toga ima pravo pomilovati kažnjenike ili, pak, odbiti zahtjeve za prijevremeno puštanje na slobodu, kao što je Horst Köhler to učinio 2007. u slučaju terorista, pripadnika nekadašnje Frakcije Crvene Armije RAF-a Christiana Klara.

Pouke iz nacionalne povijesti

Suprotno praksi u nekim drugim zemljama zapadnjačke demokracije poput SAD-a, Francuske ili Austrije njemačkog predsjednika ne bira narod neposrednim glasovanjem, nego takozvana Savezna skupština. Nju u jednakom omjeru sačinjavaju zastupnici u Bundestagu i izaslanici parlamenata njemačkih saveznih pokrajina. Savezni se predsjednik bira na rok od pet godina i najviše dva uzastopna mandata. Kandidat može postati svaki državljanin Njemačke koji je navršio 40. godinu života.

Da poglavar njemačke države preuzima uglavnom reprezentativne zadaće, ima veze s nacionalnom prošlošću. Za vrijeme takozvane Vajmarske Republike predsjednik je raspolagao dalekosežnim političkim ovlastima, smio je krojiti ustavna prava i donositi izvanredne uredbe i propise. Te su mogućnosti kasnije igrale odlučujuću ulogu u preuzimanju vlasti od strane nacista na čelu s Adolfom Hitlerom. (gg)