Noćna mora stranaca u Bratislavi

Promjena dnevne sobe nije čak niti u zajedničkoj kući Europske unije baš jednostavna. Naprotiv, selidbe i promjena mjesta, odnosno, zemlje stanovanja popraćene su često vrlo neugodnim nuspojavama. Iako su nestale sve barijere slobodnog kretanja i omogućeno zaposlenje u nekoj drugoj zemlji EU-a, državljani zemalja članica ipak nisu u potpunosti oslobođeni svih poteškoća, komplikacija i šikaniranja – pogotovo onih birokratske prirode.

Tako u slovačkom glavnom gradu Bratislavi posjet gradskom Uredu za strance može postati prava noćna mora. Višesatno čekanje, hrpe dokumenata i papira te neljubazno osoblje – na sve to pridošlice u Slovačku moraju računati ukoliko se ovdje žele zaposliti i nastaniti.

"Prema nama se odnose kao prema stoci"

Čekaonica gradskog Ureda za strance u Bratislavi prepuna je već od ranih jutarnjih sati. Nalazi se na rubnom području grada, u zgradi u kojoj se nekoć nalazio jedan dječji vrtić. Iako je promijenila svoju svrhu, izgled ove zgrade se nije promijenio još od socijalističkih vremena. Samo neke od pedesetak osoba koje se ovog jutra nalaze ovdje su uspjele dobiti mjesto na nekoj od trošnih, neugodnih drvenih klupa. A čekanje može potrajati.

Srpkinja Suzana Markovic jedna je od onih koji ovdje čekaju od najranijih jutarnjih sati. Po dolasku odmah je na automatu izvukla broj, no to ne znači mnogo. Otvorena su samo dva šaltera, što znači da će tek uz mnogo sreće danas uspjeti doći na red i predati svoj zahtjev za boravišnu dozvolu. “Zapravo se prema nama odnose kao prema stoci. Nitko ne pokazuje niti poštovanje, a niti ljubaznost. Za vrijeme podnevne pauze za ručak jednostavno nas izbacuju na ulicu. Ukoliko se netko požali, činovnik mu jednostavno odgovara kako je on taj koji ovdje odlučuje, da je on taj koji je ovdje šef”, priča 37-godišnjakinja.

Uvijek nedostaje nešto drugo...

Vrata ovog Ureda otvorena su samo ponedjeljkom, srijedom i petkom i to samo do 12 sati. To je premalo obzirom na broj onih koji su pronašli posao u nekoj od internacionalnih tvrtki u Bratislavi i kojima je potrebna dozvola boravka. S birokratske strane građanima EU-a je dobivanje ove dozvole po mnogo čemu pojednostavljeno, no ukoliko žele neku trajniju dozvolu i oni moraju računati s barijerama i problemima. Sama putovnica nije dovoljna, potrebni su i mnogi drugi dokumenti poput radnih ugovora i ugovora sa stanodavcima. Mnogi moraju biti i prevedeni na slovački i ovjereni kod notara.

Stoga mnogi stranci prije ili kasnije kapituliraju i za pomoć se obraćaju Zuzani Stevulovoj iz humanitarne organizacije Human Rights League. “Mnogi cijeli ovaj proces dobivanja boravišnih dozvola doživljavaju kao čisto šikaniranje. Ponekad nekom nedostaje samo jedan pečat…Tada moraju doći ponovno. Najčešće se i to ponavlja jer svaki put činovnici tvrde da nešto nedostaje, svaki put nešto drugo”, kaže ona.

Pritisak medija i javnosti

Ova organizacija kritizira rad u Uredima za strance između ostalog i zbog toga što tek malobrojni ovdje vladaju nekim stranim jezikom pa nisu niti u stanju komunicirati s klijentima. Obzirom da je cijela priča preko medija dospjela i do javnosti, u međuvremenu se ipak mora reći da su već primijećeni određeni pomaci. Primjerice, državljani neke zemlje članice EU-a ubuduće će dobiti svoju posebnu prostoriju za čekanje. “Mi se trudimo koliko i gdje možemo kako bismo strancima izašli u susret. Trenutno naše osoblje dobiva poduku učenja stranih jezika. Bilo bi dobro kada bi vladali barem jednim jezikom”, kaže glasnogovornica Ureda za strance u Bratislavi, Denisa Baloghova.

No, dok se ne promijeni sve što bi trebalo, proći će vjerojatno još neko vrijeme. Za sada je Ured za strance u Bratislavi, gradu s oko 420.000 stanovnika još uvijek za mnoge prava noćna mora. Mnoge internacionalne tvrtke koje posluju u ovom gradu, svojim budućim zaposlenicima koji dolaze iz inozemstva, na raspolaganje stavljaju posebnu pomoć – uglavnom iskusnije kolege koji pridošlice prate i savjetuju tijekom napornog puta dobivanja boravišne dozvole.