Nobelova nagrada za češkog Schindlera

Ideju češke poslanice Miroslave Nemcove o Wintonovom nominiranju za Nobelovu nagradu između ostalog su podržali učenici Open Gate high school u Pragu. Samo oni su uspjeli sakupiti 13.000 potpisa onih koji podržavaju ideju da 103-godišnji Winton bude kandidat za jedno od najvećih svjetskih priznanja. “Potpise ne skupljamo samo da bismo podržali nominaciju za Nobelovu nagradu Sir Nicholasu Wintonu (na slici gore), nego zato što želimo po svijetu proširiti priču o njemu. Za nju mnogi ne znaju”, rekla je učenica Dominika Kourilova.

Znao sam šta to znači

Winton je kao mladi britanski broker posjetio Prag 1938. godine. Te godine bio je potpisan Minhenski sporazum, čija je jedna od odluka bila da Sudeti, dio bivše Čehoslovačke, gdje su veliki dio stanovništva činili Nijemci, bude predat Hitlerovoj Njemačkoj. On je tada bio zgrožen uvjetima u kojima su u Čehoslovačkoj živjele izbjeglice iz Njemačke i Austrije, među kojima su većina bili Židovi i protivnici nacista. Među izbjeglima je bilo i Čehoslovaka koji su iz Sudeta pobjegli ka unutrašnjosti zemlje, a Winton je posebno bio potresen kada je shvatio da za djecu izbjeglica u tom trenutku nitko ne mari.

“Kada sam stigao u Prag, znao sam što me očekuje. A kada sam vidio što se događa s mnogim Hitlerovim protivnicima, među kojima je bilo i mnogo Židova; da oni gube poslove, da se liječnicima ne dozvoljava da rade svoj posao i da židovska djeca više nemaju pravo ići u školu, znao sam što to znači”, rekao je Winton 2011. godine u intervjuu za Deutsche Welle.On je znao da će Hitler okupirati ostali dio Čehoslovačke, a bio je siguran da sudbina koja čeka Židove u toj zemlji neće biti dobra.

Organiziranje transporta djece

Zbog toga je počeo organizirati prebacivanje djece iz Čehoslovačke u Veliku Britaniju i za devet mjeseci je uspio na sigurno smjestiti 669 djece. Među onima koje je Winton spasio bila je i Milena Fleischmannova, koja je sa svojom sestrom Evom vlakom iz Praga prebačena u London.“Sjećam se da sam stajala na peronu. Tamo su bili moji baka, djed i majka. I dalje čuvam knjigu s posvetom koju mi je dao djed. On je napisao: “Uvijek budi vjerna svojoj zemlji, roditeljima i nikad nemoj zaboraviti baku i djeda, koji te mogo vole”, sjeća se Milena.Dvije sestre bile su među onima koje su imale sreće, pošto su se uspjele pridružiti svom ocu, oštrom protivniku nacista, koji je iz Praga ranije otišao u Veliku Britaniju. Njima se 1940. godine pridružila i Milenina i Evina majka.

Nicholas Winton nikome nije pričao nešto o herojskom djelu koje je učinio uoči Drugog svjetskog rata. O tome se ni danas ništa ne bi znalo da njegova supruga jednog dana sasvim slučajno u potkrovlju njihove kuće nije našla kofer s dokumentima djece koje je Winton spasio. Poslije toga Winton se našao u središtu pozornosti svjetskih medija, dobio je ogroman broj priznanja, a o njemu su napisane knjige i snimljeni dokumentarni filmovi. Sad je na potezu Nobelov odbor.