Nova generacija političara vjernika u Njemačkoj

Velike međunarodne krize kao i problemi glede integracije stranaca u europskim zemljama ne bi bez „uplitanja“ religije vrlo često mogli biti riješeni. Dok je vjera i njezino prakticiranje posljednjih desetljeća u tzv. modernom svijetu bila potisnuta na sam rub, u posljednje vrijeme moglo bi se reći ona se polako vraća na dnevni plan čak i kada su u pitanju političari. Vjera i religija se više ne taje. Naprotiv, u Njemačkoj se primjerice sve češće osnivaju i takozvane kršćanske ili islamske radne grupe unutar etabliranih političkih stranaka. Nedavno se i glavna tajnica SPD-a Andrea Nahles izjasnila kao katolkinja koja svoju vjeru redovito prakticira. Ona nije jedina, ovakvih slučajeva u Njemačkoj ima sve više pogotovo kada su u pitanju mlade političke generacije.

Za šabat se mora imati vremena

Marina Weisband studirala je psihologiju, aktivna je u Piratskoj stranci a po vjeroispovijedi je židovka. Vjera, prema njezinim riječima, čini središnji dio njezina života. Čak i sada kada je njezina stranka na posljednjim izborima doživjela veliki uspjeh a time i ona ima manje slobodnog vremena, petak, odnosno šabat, tradicionalni dan mira i odmora kod židova, još uvijek joj je i važan i „svet“. Toga dana uvijek odlazi u sinagogu.

Vjera ima veliku važnost i u životu Hasrete Karacuban iz stranke Zelenih. Ona radi u Pokrajinskom parlamentu u Düsseldorfu i istodobno se angažira u tzv. radnoj grupi muslimana svoje stranke. „Ja kao muslimanka pripadam manjini u stranci Zelenih, no upravo je to na neki način i glavni razlog mog članstva i to je ono što me motivira. Osim samog političkog programa ovdje sam angažirana upravo zbog načina na koji se ovdje pristupa politici prema manjinama i njihovim pravima. Inače, moram naglasiti da se politikom bavim iz isključivo političkih motiva a nikako religioznih ili zato da preko politike pokušam izboriti neka vjerska pitanja“, kaže Karacuban.

Vjeru etablirali useljenici?

Ove dvije žene se doduše razlikuju u svojim političkim stavovima kao i po pitanju religije, no zajedničko im je to da upravo njihova stajališta na neki način predstavljaju jednu novu, nadolazeću generaciju njemačkih političara. Naime, od napada na SAD 11. rujna 2001. godine, od rata u Afganistanu i Iraku, religija postaje sve više jedna važna tema čak i u politici. U ovaj novi trend svakako ulaze i planetarne, medijske popularnosti duhovnih i vjerskih vođa kao što su Dalai Lama ili papa Benedikt XVI. A u međuvremenu je, kako kažu stručnjaci, svima postalo jasno da se nekadašnji „gastarbajteri“ očigledno nikada neće vratiti u zemlje podrijetla već da su oni postali sastavni dio društva koje se upravo zbog njih jednim dijelom i promijenilo. Gospodarstvo i industrija već su odavno prepoznali važnost vjere kod ove grupe, no očigledno ni politika više ne zaostaje.

Religija je tako upravo zahvaljujući velikim dijelom useljenicima ušla i u pore političkog života. Time je štošta kako kaže Weisband, sada i samim političarima postalo lakše i jednostavnije. „Mislim da nove generacije političara trebaju sve: umjetnike, ateiste, vjernike. Nadam se da će političari u budućnosti moći biti jednostavno to što jesu. Ja kao političarka želim otvoreno reći: ja sam židovka. I drago mi je da je to danas moguće“, kaže Marina Weisband.

Kršćanski svjetonazor kao osnova socijalne politike

Ovaj „novi“ trend zahvatio je i kršćane među mladim političarima. Katolička politička domovina oduvijek je bila stranka CDU (Kršćansko-demokratska unija). No, osim njih, ovdje svoje mjesto pronalaze i protestanti koji upravo ovdje, u okvirima svoje stranke, organiziraju sastanke kršćanskih vjernika na kojima se sastaju i katolici i evangelici.

Jedan od njih je i Oliver Wittke. „Kršćanska slika svijeta jedna je od vodećih u stranci CDU. To je jako važno. Primjerice, kada smo nedavno donijeli nova pravila u vezi sa školskim sustavom, ravnali smo se pri tom na neki način prema kršćanstvu: Budući da je Bog svakog čovjeka stvorio drugačijim od drugog, time i svako dijete zahtijeva posebnu, individualnu podršku“, kaže Wittke. Njegov kolega iz stranke socijaldemokrata, Jochen Ott, također u određenim religijskim postavkama i svjetonazoru vidi mnogo toga od čega bi i politika mogla imati „koristi“. "Ako se na vjeru gleda kao na jednu vrstu moralne i etičke instance, tada se ovdje u svakom slučaju može pronaći mnogo toga od čega bi naša socijalna politika, politika razvoja i gospodarstva u svakom slučaju mogle profitirati“, zaključuje Jochen Ott.

Autor: Ulrike Hummel / Ž. Telišman

Odg. urednik: Anto Janković