Nova hrvatska dijaspora

Slastičar koji je do prije dvije godine živio u Zagrebu, Željko Dodik, nedavno se doselio u Köln. Željko je završio prestižnu slastičarsku školu „Le Cordon Bleu“ u Parizu i trenutno u Kölnu traži posao. Kaže, Nijemci vole klasične kolače poput „Käsekuchen“, dok on radije peče „New York Cheesecake“. Liberalno, multikulturno i otvoreno – to je Željkova interpretacija Kölna.

Tajana Šišgoreo je nakon volontiranja na balkanskoj izbjegličkoj ruti odlučila sličan put nastaviti u Berlinu. Trenutno radi u udruzi koja se bavi migracijama, Borderline Europe. U Njemačkoj je dva mjeseca i trenutno uči jezik, jer kaže, sviđa joj se lakoća življenja: „Osjećaš da je država jaka, a ljudi se ne zamaraju nekim stvarima kao u Hrvatskoj. I slobodno vrijeme se mnogo više cijeni.“

Prije osam mjeseci 26- godišnja Ivana Pranjić imala je dobar posao programerke u Zagrebu. Ipak je odlučila ostaviti svoju hrvatsku karijeru i preseliti u München. Ivana je oduševljena kvalitetom života, a sviđa joj se zelenilo i činjenica da na kraju mjeseca račun nije u minusu. Kaže, za odlazak u Njemačku potaknulo ju je i stanje u hrvatskom društvu, „koje sve više ide prema srednjem vijeku“.

Zagrepčanin Antonio Hamer odlučio je nedavno prekinuti svoju uredsku karijeru u Zagrebu. Javio se na oglas i u roku od svega četiri dana počeo raditi kao konobar u okolici Dortmunda. Antonio je zadovoljan novim početkom i kolegama: „Komentari da su Nijemci hladni i da neće popiti kavu su točni. Neće ni moji kolege popiti kavu nakon posla, već samo pivu“, kroz smijeh je objasnio Antonio.

Nakon završetka preddiplomskog studija energetike na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, 23 – godišnji Ivan Komušanac odlučio je nastaviti diplomski studij na jednom od najprestižnijih sveučilišta na svijetu, na Tehničkom sveučilištu München. Nedostaje mu toplije vrijeme, no München je za Ivana idealan grad za studij, obzirom da je svega nekoliko sati vožnje udaljen od Zagreba.

Erna Imamović je diplomirana politologinja s prebivalištem u Mainzu. Iako je ovladala njemačkim jezikom, ova 25-godišnjakinja kaže kako je u društvenim znanostima i u Njemačkoj teško pronaći posao. Erna je pak postala profesorica pjevanja pjevanja u privatnoj školi za modernu pop-glazbu u Frankfurtu, a uskoro ju očekuje i prvi cjelovečernji koncert u Kulturnom centru u Geisenheimu.

Prije dvije godine se Damir Selak odlučio okušati u svojoj struci elektrotehničara u Njemačkoj. Trenutno radi u Böblingenu kod Stuttgarta i kaže da još samo mora poboljšati znanje njemačkog jezika. Damirov plan za budućnost je jasan: „Želim se integrirati u ovu državu, jer tu je lako pronaći poslodavce koji cijene posao i znaju ga platiti. Hrvatska je za mene zasada završena priča“, poručio je.

Ivan Martić je rođen u Njemačkoj, ali njegova obitelj se vratila u Hrvatsku u Umag kad je on imao svega godinu dana. Međutim, Ivan je oduvijek htio studirati u Njemačkoj te je nakon srednje škole ovaj 22- godišnjak otišao u rodni Neuss u okolici Düsseldorfa. Sad studira na Tehničkom fakultetu u Kölnu i za njim se cijela obitelj ponovno vratila u Njemačku.

Filip Bartol iz Zagreba, kojeg mnogi znaju pod imenom Pablo Felipe, zagrebački je tattoo majstor koji je s djevojkom odlučio otići u München. Pronašao je posao u uglednom minhenskom tattoo salonu, a kaže, posao je sigurniji jer kao tattoo umjetnik ima dogovorene termine za tetoviranje i do dvije godine unaprijed. Stoga ne mora brinuti kako će se snaći sljedeći mjesec.

Snježana Bekonjić radi kao medicinska sestra u domu za starije i nemoćne osobe u okolici Nürnberga. U Hrvatskoj, u Sisku, nikad nije imala pravo slobodno vrijeme jer je uvijek bila u grču hoće li imati dovoljno novaca za sve obiteljske potrebe. No onda je odlučila otići u Njemačku te je povukla sina i supruga sa sobom. Sad je, kaže Snježana, konačno opuštena i uživa u poslu i svojoj obitelji.

Dajana Bulić Mujezinović, hrvatska državljanka iz Sarajeva, prije nekoliko je mjeseci pronašla posao kao menadžerica hostela u Regensburgu. U rodnom Sarajevu su ona i suprug ostali bez posla, pa su bili primorani tražiti izlaz iz te situacije. Izlaz su pronašli u izgradnji nove karijere, koja je ovog puta donijela financijsku sigurnost. Jedino što joj nedostaje su roditelji i prijatelji.

Elektrotehničar sa zagrebačke Trešnjevke, Krešimir Rajaković, početkom prošle godine preselio se u okolicu Kölna. Nakon nekoliko zaposlenja, među kojima je bilo i dijeljenje hrane izbjeglicama, Krešimir je pronašao svoje mjesto kao domar u jednoj kelnskoj pivnici. Obitelj je s njim u Njemačkoj, a kaže, njemački mentalitet mu odgovara više nego što je očekivao.