Nova jabučna sorta za više zdravlja

Vanjštinom se ne razlikuje od sorti Cox naranča ili Zlatni delišes: veličina, oblik, kora...ništa nije neobično. Izvana ta jabuka izgleda sasvim normalno, kaže i češka biokemičarka Eva Sadilova, ali kada se razreže, onda se vidi da joj je voćno usplođe rumeno, ili još bolje - ruž crveno.
Jabuka je to koja bojom ne blista samo izvana, već i iznutra. Kod nje ne sadrži samo kora anthocyane, znači tipične crveno-ljubičaste biljne boje, već i voćno usplođe. Takvu sortu jabuka Eva Sadilova je pobliže istražila na Institutu za prehrambenu tehnologiju Sveučilišta u Hohenheimu. Tijekom istraživačkog projekta rasvijetljene su skrivene kvalitete te skroz rumene jabuke, naime, da je sadržaj antocijana deset puta veći nego kod normalne jabuke, iz čega je kemičarka zaključila, da je posrijedi vrlo zdravo voće, ili bolje rečeno: da je zdravija nego obična jabuka.
Antocijani imaju visok antioksidacijski potencijal. To znači da pomažu stanicama tijela da bolje podnose stres te pospješuju oslobađanje organizma od otrova. Zbog toga slove kao voće koje potiče zdravlje. Visok sadržaj antocijana u voćnom usplođu rumenilom natopljene jabuke stoga je vrijedan, smatra i prehrambeni tehnolog sa Sveučilišta u Hohenheimu Florian Stintzing: "To ju čini vrijednom, ne samo optički, već i fiziološki, a utječe i na samu ishranu. Potrošači jedu više voća i povrća ako ono ima atraktivnu boju. To je jednostavno tako. A to je, smatram, i naš glavni cilj, ishranu ponovo učiniti zdravijom, uz sva ta gotova jela koja dnevno konzumiramo."
Ta sorta jabuke rumene i iznutra postoji već duže, no na tržištu se još nije pojavila u zamjetnoj količini. Zove se Weirouge. «Rouge» od «crveno», a «Wei» od «Weihenstephan», mjesta u kojem Tehničko sveučilište u Muenchenu ima Institut za uzgoj voća. A od tamo potječe i Weirouge.
Ta je sorta čisto slučajni proizvod. Sve je počelo sjemenom koje je nastalo križanjem dvaju roditeljskih sorta. Potpuno nenamjerno. Tek se kasnije razvila kao nova podvrsta s crvenim voćnim usplođem, čime se sada posvećuje više pozornosti u Hohenheimu: «Cilj nam je tom studijom pobuditi više pozornosti za tu jabuku, na spektar njezinih sastojaka. Postoji više uzgojnih mjesta ovdje u Njemačkoj, gdje se tu jabuku pokušava približiti potrošačima. No, stvarni proboj do sada nije ostvaren.«
Stintzing žali zbog toga: «Puno ljudi ne jede jabučnu koru, a kada odvoje koru od jabuke, tada više nemaju antocijana. U slučaju ove jabučne sorte, konzumirali bi puno više biljne boje, a time zdrave tvari.»
No, jabuka Weirouge ne sadrži samo antocijane, već je bogata i jabučnom kiselinom. A to je ono u čemu se ne podudara potpuno s ukusom potrošača: «Da, u načelu je jabuka dvostruko kiselija od obične jabuke, otprilike u smjeru sorte Boskop.
Istraživači Sveučilišta u Hohenheimu stoga su razmišljali o drugim načinima konzumiranja te egzotične jabuke, pa tako npr. potiču na njezinu primjenu u proizvodnji voćnih sokova. Sokovi bi u tom slučaju sadržavali više antocijana. Osim toga, boja tih voćnih sokova bila bi postojanija, budući da voćno usplođe te jabuke ne postaje smeđe. Ovdje visok sadržaj kiseline ima čak prednosti. A konačno, iz karmin-crvenog antocijana jabuke može se dobiti i boja za druge živežne namirnice. To je kako kaže Stintzing, tržište u stalnom porastu: «Postoji i trend da se boje dobivaju iz ekstrakata živežnih namirnica. Jednostavno zato što potrošač ne želi konzumirati umjetne boje, već rado želi pročitati na proizvodu, primjerice: ekstrakt iz jabuka s crvenim voćnim usplođem.