Nova pravila za njemačke banke

Pogled na ovotjedni dnevni red donjeg doma njemačkog parlamenta Bundestaga na mnoge djeluje zbunjujuće: CRD IV, Basel III, AIFM, SSM. Koliko je onih koji mogu reći što te kratice uopće znače? No iza njih se skrivaju stroža pravila za financijska tržišta.

Parlamentarne rasprave su trajale dva dana, na kraju su zastupnici usvojili zakone sa strožim pravilima za vlastiti kapital banke, o kaznenim odredbama za uprave banaka te za izdvajanje riskantnih financijskih poslova. Zakoni se temelje na europskim pravilima, a na snagu stupaju 1. siječnja 2014. godine.

Oprez u poslovanju

Banke nisu oduševljene novim pravilima. To previše ne čudi, budući da se od njih ubuduće očekuje manja spremnost na rizik i veće zalihe za "crne dane". Cilj novih propisa, zasnovanih na tzv. Baselu III, je da porezni obveznici ne moraju ponovo biti ti koji snose troškove spašavanja financijskih instituta. Do sada su banke morale imati vlastiti kapital u iznosu od dva posto riziku prilagođene imovine, a od 2019. godine obavezno je sedam posto. Kod banaka koje se smatraju važnima za funkcioniranje globalnog financijskog sustava, dakle čija bi propast povukla za sobom i druge svjetske institucije, taj bi iznos mogao biti povećan i na 10,5 posto. To će se u Njemačkoj odnositi samo na Deutsche Bank.

Oporbeni socijaldemokrati su, doduše, podržali ovaj zakon, ali su prigovorili da čak ni ta povećana kvota za vlastiti kapital neće biti dovoljna u slučaju veće krize. Primjerice, i propala američka banka Lehman Brothers je imala vlastiti kapital od deset posto. Stranka Ljevica čak smatra da ova kvota mora iznositi 25 posto. Stranka Zeleni pak zamjera da nije predviđena neovisna kontrola vlastitog kapitala banaka.

Od Basela III do CRD IV

Basel III je skup kompleksnih reformi čiji je cilj učiniti banke otpornijima i smanjiti vjerojatnost ponovne intervencije poreznih obveznika u bankarski sektor. Ovaj regulatorni okvir donesen je prošle godine od strane Baselske komisije, koju čine regulatori 27 najvećih svjetskih gospodarstava. Tim se regulatornim okvirom prisiljava sve, posebice najveće institucije, da drže veće kapitalne zalihe kako bi se obranile od neočekivanih gubitaka ili nove tržišne krize. Basel III je pak dio europske smjernice s oznakom Capital Requirements Directive ili CRD IV. Ona je u Europskom parlamentu usvojena u travnju ove godine i njemački parlament ju je sada pretočio u nacionalno zakonodavstvo. Ta smjernica sadrži i druge nove propise za banke.

Tako će menadžeri ubuduće morati računati s manjim premijama koje im se isplaćuju uz plaću. Premija neće smjeti premašiti iznos godišnje plaće menadžera, jedino će dioničari moći povećati premiju na dvostruki iznos plaće. Za donošenje te odluke u skupštini dioničara potrebna je dvotrećinska većina. Menadžerima će prijetiti i kazna do pet godina zatvora ako prekrše pravila i odredbe nadzornih organa i time oštete poduzeće.

Odvajanje poslova i bolji nadzor

Da bi se bolje zaštitili ulozi štediša, zakon obvezuje banke na izdvajanje riskantnih poslova u pravno, gospodarski i organizacijski odvojene institucije. Do 2016. godine banke moraju osnovati dvije tvrtke kćeri koje će biti potpuno neovisne jedna od druge, ukoliko obavljaju špekulacije na vlastiti račun čija vrijednost prelazi 100 milijardi eura ili 20 posto od njihove ukupne bilance. Jedna tvrtka će se baviti tim rizičnim financijskim poslovima, a druga će i dalje obavljati klasično bankarsko poslovanje.

Nizom novih propisa u Njemačkoj nisu riješena sva sporna pitanja. Još uvijek se vodi rasprava o nadzoru banaka. Taj bi nadzor od nacionalnih organa ubuduće trebala preuzeti Europska središnja banka. Njemački socijaldemokrati smatraju to rješenje upitnim. Monetarna politika i nadzor na taj bi način bili ujedinjeni u jednoj ustanovi, upozorava socijaldemokratski ekonomski stručnjak Manfred Zöllmer i pita: "Kako bi Europska središnja banka trebala nadzirati neku banku, ako je istovremeno njezin poslovni partner i vjerovnik?"