Novi hram dadaizma izaziva polemike, ali ne svojom umjetnošću

U nazočnosti kancelarke Angele Merkel i premijera savezne zemlje Falačke Kurta Becka, prije nekoliko dana u mjestu Rolandseck nedaleko Bonna, otvoren je Arp Muzej. Hans Arp i Sophie Tauber Arp spadaju u utemeljitelje dadaističkog umjetničkog pokreta. Dadaizam se u svoje vrijeme postavljao protiv svega konvencionalnog i građanskog, i time izazivao priličan nered.

Osnivanje samog Arp muzeja pratile su svađe oko toga tko posjeduje, nasljeđuje odnosno ima prava na odljeve skulputra Hansa Arpa. Sad su još postala problematična i pravna pitanja, te ugovor koji su potpisali falačka vlada i privatna udruga koja se brine o Arpovim djelima. Ima li ova udruga previše utjecaja?

U pitanju je ugled jednog objekta od vrhunskog kulturno-političkog značenja, pravog kulturnog lučonoše. Tako se barem rado komentira u političkim krugovima. Troškovi izgradnje muzeja bili su 30 milijuna eura, što je ipak manje od vrijednosti samih djela. Gornji kat ove nove zgrade koju je projektirao čuveni arhitekt Richard Meier, prepun je djela od kojih su neka u vlasništvu muzeja, a neka posuđena. 1995. godine Falačka je od Udruge Arp otkupila djela u vrijednosti od 10 milijuna eura. No kasnije se pokazalo da neka od njih nisu originali. Izvješće Michaela Köhlera.

Romantični kolodvor Rolandseck

Američki arhitekt Richard Meier kaže kako općenito voli muzeje. Toliko ih voli da im ponekad prijeti opasnost da zbog toga njihov sadržaj padne u drugi plan. Spektakularna i sjajna je njegova nova konstrukcija. Bijela zgrada iznad povijesnog kolodvora Rolandseck, smještena na romantičnom mjestu na obali rijeke Rajne. Prije više od trideset godina, vlada savezne zemlje Rheinland Pfalz je utemeljila Zakladu Umjetnički kolodvor Rolandseck. 1977. osnovana je Udruga Arp kako bi sakupljala, pazila i izlagala Arpova djela. 1995. dogovorena je gradnja muzeja. Prvo je renoviran stari kolodvor, a 2004. svečano je i otvoren. Prije dvije godine započela je gradnja nove zgrade Richarda Meiera, koja je sada otvorena. Tajnik za kulturu u Falačkoj Joachim Hofmann-Göttig objašnjava: «Udruga Arp se obvezala omogućiti Arp muzeju da dugoročno zadrži zaštićena djela iz Zaklade Hansa Arpa i Sophie Taeuber Arp. Osim toga Udruga Arp stoji muzeju na raspolaganju i za daljnje posudbe.»

Što su originali?

No upravo ovdje počinje problem koji se vuče već godinama i nikako da se riješi. Upitno je naime, radi li se o autoriziranim odljevima djela, odnosno je li reprodukcije odobrio sam autor za svog života ili su to kasnije napravljene i neodobrene kopije kojima se financirala Udruga Arp. Falačka vlada je za jednu zbirku platila 10 milijuna eura. Ako se radi o neautoriziranim kopijama, onda su je vlada i građani koji su ovu kupovinu financirali svojim porezima, ne samo preplatili već su u ruke dobili i, grubo rečeno, krivotvorinu. Prema jednom kodeksu, u muzeju smiju biti samo originali. Vladin predstavnik pokušao je izgladiti situaciju: «Dijete je tu. Zdravo je i mi kao roditelji dat ćemo sve od sebe da mu pomognemo da nađe svoje mjesto u životu».

No netko bi mogao reći i da je dijete već odavno odskakutalo svojim putem. Jer već pred ulazom u muzej posjetitelje dočekuje jedna natprirodno velika, posthumno odljevena skulptura pod imenom «Pokretna plešuća dragocjenost». U holu na ulazu još je jedna po imenu «List koji se odmara»,. Tu se radi o organskoj figuri iz 1977. Pa onda «Ogledalo», neka vrsta žlice iz 1984. Godine je ovdje važno spomenuti, jer je Hans Arp umro 1966. u Baselu. Ove skulpture sigurno nije mogao autorizirati. Oko prava na odljeve svađaju se momentalno dvije konkurentske Udruge Arp, jedna iz Njeamčke, druga iz Francuske.

Neka neovisna stručna komisija, koja bi procijenila djela nije nikad osnovana. Direktor muzeja Raimund Stecker podnio je zbog nejasnih odnosa ostavku. A u novim pravilima njemačke udruge Arp, izričito se navodi da je njen cilj postići da se u svrhu finanicranja udruge trebaju izrađivati duplikati. Ukoliko ova praksa ostane na snazi, posjetitelji će u muzej dolaziti vidjeti djela čija je vrijednost znatno umanjena.

«Ga-ga» umjesto «da-da» efekta

Unatoč svemu, ovdje se radi o zgradi koja se nalazi na prekrasnom položaju i koja predstvlja jedinu vrijednu kulturno-političku posjetnicu Falačke. Arhitekt Richard Meier još se prije dvadest godina s tadašnjim utemeljiteljem Johannesom Wasmuthom uspeo na brdo iznad kolodovora Rolandseck. «Popeli smo se na to mjesto, osvrnuli se uokolo i pred nama se pružio predivan pogled na Rajnu i na tu prekrasnu lokaciju,. Rekao sam – to je predivno, kakvo mjesto za muzej, ali kako će se posjetitelji uspeti ovamo?», prisjeća se Meier.

Arpove plastike i slike same ne mogu ispuniti cijelu ovu ogromnu zgradu. Tu se mogu vidjeti i djela Anselma Kieferea, Johannesa Brusa te drugih suvremenika. Privremeni direkotr Klaus Gallwitz objašnjava. «Arp, taj multitalent za sva područja, govora, kistova, drveta, ili boje ovdje je sada domaćin zajedno sa svojom ženom, koji si je potražio društvo.»

Sada treba pronaći i novog direktora, koji će uopće pristati preuzeti tu dužnost. Šteta. I tu se prije radi, kao to Nijemci kažu o «ga-ga» a ne o «da-da», kako je to još davno bio zamislio Hans Arp.