Novi Nijemci pričaju svoju priču
25. rujna 2012
"Kamo pripadam?", pitaju se mladi migranti u Njemačkoj.Neki od njih su objavili knjige u kojima pričaju svoje priče. Obično prikazuju životni osjećaj kad čovjek nema jasne pripadnosti nekom društvu ili skupini. "Moraš biti bolji od Nijemaca", govorili su im roditelji. Sad, kad su odrasli, oni pričaju s kakvim predrasudama su se morali boriti ili još uvijek bore u Njemačkoj i kako su unatoč tomu uspjeli pronaći svoje mjesto u ovoj zemlji.
Tu su primjerice Mojtaba, Masoud i Milad Sadinam. Skupa s majkom koja je bila kritična prema iranskom režimu oni su 1996. iz Irana pobjegli u Njemačku. S obzirom da su, unatoč svim problemima, sva trojica maturirala odličnim i dobili stipendije za studij na elitnim sveučilištima, trojica braće su bila u središtu pozornosti medija i politike kao "uzorni migranti".
Kako se integrirati kad si izoliran?
Da se može uspjeti samo ako se hoće – tu predrasudu su trojica Iranaca htjela otkloniti. Svoje doživljaje su napisali i objavili knjigu pod naslovom: "Nepoželjni – trojica braće iz Irana pričaju svoju njemačku priču". "Naš život nije bajka", kaže 28-godišnji Mojtaba Sadinam. "Opisujemo na kakve teške prepreke smo nailazili u nastojanju da se integriramo." Njegov brat blizanac Masoud pita: "Kako se možemo integrirati ako nas se smjesti u prihvatni centar na rubu grada koji ne smijemo napuštati? Kako da postanemo financijski neovisni kad nam nije dopušteno raditi?"
Sadinamovi su, prema vlastitim riječima, godinama bili izvrgnuti samovolji ustanova. Nitko se nije osjećao mjerodavnim, braća govore o "organiziranoj neodgovornosti". Kad im je prijetio izgon i povratak u Iran, očajna majka je pokušala samoubojstvo. Da su Sadinamovi ipak mogli ostati u Njemačkoj zaslužna je promjena zakona o useljavanju. U međuvremenu Milad radi kao programer, a njegova braća studiraju u Frankfurtu na Majni. Od početka 2012. imaju njemačko državljanstvo.
"Dobri Nijemci i loši migranti"
Gotovo 16 milijuna ljudi u Njemačkoj imaju takozvanu migracijsku pozadinu, to znači da su oni sami ili jedno od njihovih roditelja doselili u Njemačku. Među njima su i trojica braće George, Kevin i Jerome Boateng. O njima je knjigu napisao sportski novinar Michael Horeni, pod naslovom "Braća Boateng – tri njemačke karijere". Tri brata iz Berlina potječu od dvije različite majke i istog oca koji je iz Gane. Odrasli su u berlinskoj radničkoj četvrti Weddingu.
Danas George uzgaja rasne pse, Kevin je nogometna zvijezda u talijanskom AC Milanu, a od 2010. igra za nogometnu reprezentaciju Gane. Jerome igra za Bayern iz Münchena i njemačku nacionalnu reprezentaciju. I ova trojica braće mogu puno toga ispričati o svom životu: o integraciji i izolaciji u Njemačkoj, kako se prema njima jednom postupalo kao prema dobrim Nijemcima, drugi put opet kao prema lošim migrantima.
Migracijsku pozadinu imaju i Özlem Topcu, Alice Bota i Khue Pham. Ove tri žene potječu iz Turske, Poljske i Vijetnama, a rade kao urednice u utjecajnom tjedniku "Die Zeit". I njih tri su napisale knjigu: "Mi novi Nijemci. Tko smo, što želimo". Zapravo smatraju "da se u ovoj zemlji živi izuzetno dobro", ali ne znaju kako da tu zemlju nazovu: domovina, dom ili tuđina? Özlem Topcu, Alice Bota i Khue Pham čeznu za tim da pripadaju ovom društvu, sanjaju o Njemačkoj u kojoj više neće postojati pojam migracijska pozadina i u kojoj će jednostavno postojati samo Nijemci. "Mi smo dio cjeline iako smo drugačiji", kaže Alice Bota koja je kad joj je bilo devet godina s roditeljima doselila iz Poljske.
Čestitka za njemačko državljanstvo
Njihova kolegica Khue Pham je rođena 1982. u Berlinu, roditelji su joj Vijetnamci. Perfektno govori Njemački, ali ju se često pita za njezino podrijetlo. "Moja je želja da me se prosuđuje prema onomu što činim, a ne prema podrijetlu", kaže Khue Pham. Özlem Topcu, koja je turskog podrijetla, čudi se zašto joj je gradski službenik čestitao kad joj je predavao uvjerenje o njemačkom državljanstvu, a mjesecima prije toga nije ju ni pogledao.
Njihovi identiteti su pomiješani. Svi oni žive u zemlji u kojoj su odrasli i iz koje potječu, iako ne samo iz nje. U svojim knjigama postavljaju pitanja koja se tiču ne samo njih samih nego i njemačkoga društva. Jedno od najvažnijih je: kako će u budućnosti ljudi skupa živjeti u ovoj zemlji?