1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Novi Spielbergov film kontroverzan, kompleksan i krajnje aktualan

Dunja Dragojević27. siječnja 2006

U njemačkim kinima je zaigrao film "München", priča o Mossadovoj odmazdi nakon atentata na Olimpijadi 1972.

https://p.dw.com/p/9ZiT

«Oči čitavog svijeta bile su 1972 godine uperene u Muenchen kada je na Olimpijskim igrama ubijeno 11 Izraelaca.

Ovo je priča o događajima nakon toga.»

Tako se u reklamnom spotu najavljuje novi film oskarovca Stevena Spielberga "München". Spielberg se u njemu prihvatio teške i složene teme terorizma i adekvatnog odgovora na njega čime je film üupravo u današnjim vremenima - kada od terora nije pošteđen niti jedan kutak zemljine kugle - goruće aktualan. No, kako je Spielberg pametan i vrstan redatelj, pritom još i Židov, dao je sve od sebe da izbjegne zamke koje ova tema nužno u sebi krije – trudio se izbjeći jednostranost i pristranost, zaobići sklizak teren tajni i mitova rada tajnih službi, patetičnost bez koje su priče o teroristima i njihovim ubojicama nezamislive i jednostavne odgovore na složena moralna pitanja o opravdanosti zločina. I puno njih je izbjegao, no ne i sve.

«München» treba gledati kao triler a ne kao dokumentarac

Oni koji od Spielbergovog novog filma očekuju lekciju iz povijesti, ostat će potpuno razočarani: «Muenchen» nije film koji pokušava rasvijetlititi i rekonstruirati niti okolnosti krvavo okončane otmice članova izraelske olimpijske reprezentacije od strane palestinskih terorista ni lov na organizatore tog terorističkog čina. Stoga rasprave i intervjui oko činjenične utemeljenosti njegove priče u kojima se stručnjaci za terorizam i tajne službe ispituju o vjerodostojnosti zapravo u ovoj priči nemaju što tražiti. To kaže i australski glumac Eric Bana koji glumi Avnera, mladog i zelenog Izraelca kojeg Mossad angažira kao vođu peteročlane skupine agenata čiji je cilj pronaći i ubiti glavešine palestinske skupine «Crni rujan», što je fabularni okvir «Muünchena»:

«Očito je da ima nekoliko činjenica koje nisu sporne. 11 izraelskih sportaša je ubijeno. Činjenica je i da je na to uslijedio odgovor i da su ubijeni teroristi. E, druga je stvar kako povezati te činjenice. Jesu li bila dva muškarca ili su bila četvorica, je li automobil bio žut ili crven? Jesu li u igri bili meci ili bombe? Naravno da to, povijesno gledano, nije nevažno, ali nije relevantno za naš film i za pitanja koja se u njemu postavljaju. Tu si je filmska umjetnost uzela slobodu, stoga ovaj film snosi odgovornost kao triler a ne dokumentarac.»

Zbunjujuće pritom može djelovati da već na samom početku filma Spielberg koristi arhivski materijal iz 1972. i da film otvara rekonstrukcija početka otmice na Olimpijadi u Münchenu što gledatelja nužno navodi na traženje autentičnosti i u daljnjim događajima u filmu. Zbog toga neki momenti iritiraju svojom neuvjerljivošću i naivnošću, a sporno je i koliko je dramaturški sretno urezivanje scena otmice tijekom cijelog filma koje se iščitava istovremeno kao neka vrst opravdanja za ubojstva Mossadovih agenata, ali naravno i kao stilsko sredstvo kojim se određene stvari potcrtavaju, dramatiziraju i uokviruju.

Spielberg brani svoje izbore

Sam Spielberg ne upušta se u rasprave oko autentičnosti događaja koji se prikazuju u filmu, ali kaže:

«Htjeli smo ispričati tu priču i koristili smo se najfascinantnijem izvorom koji smo mogli naći, zapravo jedinim koji se na tako opširan način bavi poviješću događaja oko Muenchena i tehničkim detaljima ubojstava – knjigom Georga Jonasa. Ona je, uostalom, tiskana još 1994. i nikada nije diskreditirana. Napadali su je različiti ljudi – bivši agenti Mossada, čak i neki teroristi «Crnog rujna» - ali to što je napadana ne znači i da je diskreditirana. Osim toga, mi smo i sami istraživali i ja sam potpuno zadovoljan time što smo koristili navedenu knjigu kao izvor.»

Kako ukloniti zločince a da sam ne počiniš zločin? Što opravdava ubojstvo jednog öovjeka – koji viši ciljevi? Steven Spielberg se u potrazi za odgovorima na ta pitanja vraća korijenima spirale nasilja i sukoba između Palestinaca i Izraelaca, ali i korijenima terorizma koji se rasplamsao u posljednjem desetljeću.

«Moramo odgovoriti na njega. Ali kako ćemo biti sigurni da nećemo postati isto ono protiv čega se borimo? To je, na neki način ključ naše priče. I jedna od stvari koje su posebno naglašene je da ovi ljudi (Avner i njegova grupa) nisu izgubili svoju ljudskost. To mi je bilo jako važno. Ako bilo što u ovom filmu ima herojski karakter, onda je to to. I to nam je svima podsjetnik da na teror moramo odgovoriti na određeni način ali da je pritom najvažnije da ne izgubimo ispravan pogled i ljudskost.»

Zanimljiv film ali ne i remek-djelo

Kada jedan Steven Spielberg napravi neki novi film, onda to automatski privuče silnu pozornost javnosti. Kada Steven Spielberg napravi film o terorizmu, pa još povezan s izraelsko-palestinskim sukobom, čiji se početak prikazivanja u europskim kinima poklopi s pobjedom radikalnog Hamasa na palestinskim izborima, onda je jasno da je jasno da su u startu stranice i stranice novina rezervirane za njega. A kada je okvir Spielbergovog filma o terorizmu atentat na Olimpijskim igrama u Njemačkoj, onda to znači ponovno potezanje pitanja o odgovornosti Njemačke i cijelog svijeta za razbuktavanje terorizma. Zbog svega toga «München» je izrazito zanimljiv film, u spoju sa Spielbergovom redateljskom umješnošću, može se mirno reći - fascinantan film. Film kojim je Spielberg uspio navući na sebe bijes Palestinaca jer je navodno «proizraelski» i radikalnih Izraelaca jer nije prikazao palestinske teroriste kao hladne ubojice ili divlja čudovišta. A to je već dobar znak.