Novo poglavlje u indijsko-pakistanskim odnosima
7. siječnja 2004Oglas
Prije dvije godine Indija i Pakistan dva puta su stajali na rubu nuklearnog rata. Indija je u prosincu 2001., nakon što su islamski ekstremisti izveli atentat na indijski parlament, prekinula gotovo sve kontakte sa susjednom zemljom. Granice su bile zatvorene, a zabranjeni su bili cak i kricket turniri izmedu dvije zemlje. Iz New Dehlija se govorilo kako je Pakistan "svjetsko središte terorizma". Sa svojim atomskim oružjem ove dvije zemlje u svom neprijateljstvu za taoce drži petinu svjetskog stanovništva. Stoga je prvi stisak ruke indijskoga premijera i pakistanskoga predsjednika nakon dvije i pol godine u svijetu primljen s olakšanjem. Kada je pocetkom ovoga tjedna u Islamabadu primio svog gosta iz Indije, Atala Biharija Vajpayeea, Pervez Musharraf je svoju vojnu odoru ostavio u ormaru, jer sve je trebalo imati civilnu notu. A na ulicama glavnog pakistanskog grada u kojem se održavao summit zemalja južnoazijskoga prostora, bilo je prisutno sve drugo samo ne ta opuštena civilna nota - Islamabad je licio na utvrdu. Angažirano je bilo deset tisuca ljudi, a povod za te najstrožije mjere koje su ikada poduzete u povijesti Pakistana nedavni su pokušaji atentata na predsjednika Musharrafa, a novi nisu iskljuceni. General je pomrsio racune vlastitim islamskim ekstremistima nakon što je stao na stranu Sjedinjenih Država u lovu na Osamu bin Ladena i njegove pristaše. Tako je Musharraf odjednom u ocima Indije ponovno postao podoban. Jer, kako se iz New Delhija tri godine ponavljalo, razgovori s Pakistanom bit ce moguci samo kada diktator oslobodi mjesto jednom demokratski izabranom predsjedniku vlade. Vajpayee sada izjavljuje: "Postoje nova pitanja koja traže nove odgovore. Trebamo nastaviti dijalog, kako bismo upoznali teškoce s kojima se suocava onaj drugi, a zajednicki moramo pronaci izlaz."
Kako ce se zapravo dalje razvijati stvari izmedu Indije i Pakistana? Na objema stranama ima i onih koji su zapali u euforiju kao i onih koji cijeli proces zapravo koce. Toliko mucno steceno osnovno povjerenje samo nije dovoljno za daljnje djelovanje. No, ipak postoje izvrsne šanse da ce se mirovni proces nastaviti - za što govore svi cimbenici: i unutarnjopoliticki i vanjskopoliticki, kao i ekonomski.
Prvo unutarnjopoliticki: indijska vladajuca stranka "Bharatiya Janata Party" (BJP) izgleda odlucila je s približavanjem prema Pakistanu voditi svoju predizbornu kampanju. Pocetkom prosinca ova je stranka hinduistickih nacionalista pobijedila na regionalnim izborima u nekoliko bitnih saveznih država i sada želi isposlovati da se vec ovoga proljeca održe prijevremeni parlamentarni izbori na nacionalnoj razini, dok bi se redoviti trebali održati tek na jesen. Znakovito je da je u predizbornoj kampanji BJP u cijelosti odustao od širenja antimuslimanskog raspoloženja, pa ipak je imao uspjeha. Toj stranci pripadaju glasovi centra. Poznavatelji prilika ukazuju da bi indijskoj vladi koju predvode hinduisticki nacionalisti bilo lakše zakljuciti mir s Pakistanom, jer ako bi to pokušala neka vlada lijevoga centra, morala bi racunati sa snažnom kritikom desnice. Slicno je i u Pakistanu: civilna vlada koja bi Indiji napravila ustupke imala bi problema s vojskom - konacno Musharraf je to demonstrirao 1999. godine protiv tadašnjeg premijera Nawaza Sharifa. U meduvremenu su i islamske stranke, koje su u pakistanskoj politici jace nego ikada, pocele govoriti umjerenim tonovima. U Pakistanu su jedini protivnici pomirbe ostali "Jihadis" - islamisti koji u Kašmirskom sukobu ne odustaju od borbe. Musharraf ih mora izolirati, ne samo iz osobne sigurnosti, nego i zbog vanjskopolitickih interesa. U južnoazijskom politickom prostoru od 11. rujna 2001. Sjedinjene Države igraju znatno aktivniju ulogu, a Washington ne samo da ne želi vidjeti da se ekstremisticka muslimanska gerila naoružava, nego inzistira na pomirenju Indije i Pakistana. Na kraju je tu i ekonomski faktor: Indija, ali, što se manje registrira, i Pakistan trenutno doživljavaju ekonomski boom. Indijsko je gospodarstvo u meduvremenu dosegnulo kineske stope rasta. Tecajevi na burzi u Karachiju rastu brže nego bilo gdje na svijetu. Tendencija je otvaranje tržišta, a u to se ne uklapa blokada i zatvaranje regije. Zbog toga su u Islamabadu na summitu SAARC-a, gdje su se okupili šefovi sedam zemalja postavljene smjernice za južnoazijsku ekonomsku uniju. Pomirba vrlo znacajan lobi - rijec je o savezima velikih poduzeca koji su se snažno ukljucili u mirovni proces izmedu Indije i Pakistana.
Samo dan nakon petominutnog susreta Vajpayee Musharraf najavljeno je da ce Indija i Pakistan u veljaci krenuti široki dijalog. Pakistanski je predsjednik istodobno upozorio kako treba izbjeci rasprave o tome tko je dobitnik, a tko gubitnik, tko je pobijedio a tko izgubio: "Mislim da je pobjeda za cijeli svijet, za sve ljude u svijetu koji žele mir. Pobjeda je to za sve ljude u Indiji i Paksitanu, za ljude u Kašmiru, koji su sve ove godine patili i koji još uvijek pate. Rekao bih, pobjeda je to umjerenih u Indiji i umjerenih u Pakistanu. I ova izjava, dame i gospodo, nije posljednja, to je tek pocetak, dobar pocetak. Ici cemo naprijed uz mukotrpni rad, iskrenost i uzajamno povjerenje." (Thomas Bärthlein/Tatjana Mautner)
Kako ce se zapravo dalje razvijati stvari izmedu Indije i Pakistana? Na objema stranama ima i onih koji su zapali u euforiju kao i onih koji cijeli proces zapravo koce. Toliko mucno steceno osnovno povjerenje samo nije dovoljno za daljnje djelovanje. No, ipak postoje izvrsne šanse da ce se mirovni proces nastaviti - za što govore svi cimbenici: i unutarnjopoliticki i vanjskopoliticki, kao i ekonomski.
Prvo unutarnjopoliticki: indijska vladajuca stranka "Bharatiya Janata Party" (BJP) izgleda odlucila je s približavanjem prema Pakistanu voditi svoju predizbornu kampanju. Pocetkom prosinca ova je stranka hinduistickih nacionalista pobijedila na regionalnim izborima u nekoliko bitnih saveznih država i sada želi isposlovati da se vec ovoga proljeca održe prijevremeni parlamentarni izbori na nacionalnoj razini, dok bi se redoviti trebali održati tek na jesen. Znakovito je da je u predizbornoj kampanji BJP u cijelosti odustao od širenja antimuslimanskog raspoloženja, pa ipak je imao uspjeha. Toj stranci pripadaju glasovi centra. Poznavatelji prilika ukazuju da bi indijskoj vladi koju predvode hinduisticki nacionalisti bilo lakše zakljuciti mir s Pakistanom, jer ako bi to pokušala neka vlada lijevoga centra, morala bi racunati sa snažnom kritikom desnice. Slicno je i u Pakistanu: civilna vlada koja bi Indiji napravila ustupke imala bi problema s vojskom - konacno Musharraf je to demonstrirao 1999. godine protiv tadašnjeg premijera Nawaza Sharifa. U meduvremenu su i islamske stranke, koje su u pakistanskoj politici jace nego ikada, pocele govoriti umjerenim tonovima. U Pakistanu su jedini protivnici pomirbe ostali "Jihadis" - islamisti koji u Kašmirskom sukobu ne odustaju od borbe. Musharraf ih mora izolirati, ne samo iz osobne sigurnosti, nego i zbog vanjskopolitickih interesa. U južnoazijskom politickom prostoru od 11. rujna 2001. Sjedinjene Države igraju znatno aktivniju ulogu, a Washington ne samo da ne želi vidjeti da se ekstremisticka muslimanska gerila naoružava, nego inzistira na pomirenju Indije i Pakistana. Na kraju je tu i ekonomski faktor: Indija, ali, što se manje registrira, i Pakistan trenutno doživljavaju ekonomski boom. Indijsko je gospodarstvo u meduvremenu dosegnulo kineske stope rasta. Tecajevi na burzi u Karachiju rastu brže nego bilo gdje na svijetu. Tendencija je otvaranje tržišta, a u to se ne uklapa blokada i zatvaranje regije. Zbog toga su u Islamabadu na summitu SAARC-a, gdje su se okupili šefovi sedam zemalja postavljene smjernice za južnoazijsku ekonomsku uniju. Pomirba vrlo znacajan lobi - rijec je o savezima velikih poduzeca koji su se snažno ukljucili u mirovni proces izmedu Indije i Pakistana.
Samo dan nakon petominutnog susreta Vajpayee Musharraf najavljeno je da ce Indija i Pakistan u veljaci krenuti široki dijalog. Pakistanski je predsjednik istodobno upozorio kako treba izbjeci rasprave o tome tko je dobitnik, a tko gubitnik, tko je pobijedio a tko izgubio: "Mislim da je pobjeda za cijeli svijet, za sve ljude u svijetu koji žele mir. Pobjeda je to za sve ljude u Indiji i Paksitanu, za ljude u Kašmiru, koji su sve ove godine patili i koji još uvijek pate. Rekao bih, pobjeda je to umjerenih u Indiji i umjerenih u Pakistanu. I ova izjava, dame i gospodo, nije posljednja, to je tek pocetak, dobar pocetak. Ici cemo naprijed uz mukotrpni rad, iskrenost i uzajamno povjerenje." (Thomas Bärthlein/Tatjana Mautner)
Oglas