Očuvati demokratske vrijednosti u odlučnoj borbi protiv terorizma

Komentar Petera Philippa

Slike su poznate, jednako kao i sva zbunjenost, ali i slične zgranute osude smo već čuli na ovaj ili onaj način. Nakon 11. rujna u New Yorku, nakon 11. ožujka u Madridu ili nakon ostalih krvavih terorističkih napada u drugim dijelovima svijeta. Osudama se, naravno, moramo priključiti, jer što bi na ovome svijetu moglo opravdati slijepo ubijanje civila u autobusima, u podzemnim željeznicama ili disco-klubovima, tamo gdje se odvija svakodnevica ili gdje su se htjeli odmoriti i zabaviti?

Nema nikakvoga opravdanja za terorističke napade i tu su svi jedinstveni. Ne samo u Europi i u Sjedinjenim Državama. To su potvrdili i sudionici Islamske konferencije u Jordanu, kao i muslimanske hodže koje su se upravo sastali u Berlinu. To su bitne izjave.

Postoji već pismo u kojem odgovornost preuzima Al Qaida. No, ništa ne bi bilo gore nego kada bi se s Londonom ponovno pokrenuo val sumnje koja za teror optužuje muslimane i islam općenito. Takva uopćavanja samo produbljuju jaz i demagozima olakšavaju da nađu sljedbenike koji sumnju shvaćaju kao mržnju, sigurnosne mjere kao izopćavanje, a kontrole kao diskriminaciju. Bez kontrola se, međutim, ne može. Ali, kako daleko one smiju ići? I o tome će se ponovno raspravljati nakon napada u Londonu. Pritom je, međutim, jasno da nikakva kontrola na svijetu ne može pouzdano osigurati sustav podzemnih željeznica kakav je u Londonu, kao ni gradske autobuse koji voze kroz milijunski grad. Kontrole kao kod zrakopolova javni bi promet dovele do kolapsa. One ne smiju biti prestroge, ali ne smiju se ni usredotočiti na «uobičajne sumnjičavce»: putnike koji orijentalno izgledaju. Bila bi to kobna greška, jer takva bi politika ugrozila suživot u multikulturalnim društvima kakvo je britansko i američko. Bila bi to konačna pobjeda terorista.

Ti teroristi, naime, mogu ubijati nedužne, ali borbu ne mogu dobiti sve dok se pridržavamo naših temeljnih načela i vrijednosti za čije smo se ostvarenje stoljećima borili. Tek kada ih budemo žrtvovali zbog borbe protiv terorizma, tada smo izgubili bitku. Naznake takvoga trenda već postoje – u Abu Ghraibu, u Guantanamu ili u tajnim zatvorima u Iraku i Afganistanu. Ali, u takozvanom slobodnom svijetu postoje i one snage koje dižu svoj glas i poduzimaju nešto protiv toga. Njima se mora dati potpora, ne samo u Europi i Americi, nego i u muslimanskom svijetu. Oni se zauzimaju za prava i slobode svih ljudi, svejedno koje su vjere ili boje kože.