O krizama umjesto reformama

Opću skupštinu posljednji će put, uoči skorašnjeg isteka mandata, voditi Kofi Annan. Glavnome tajniku na srcu najviše leži reforma Svjetske organizacije, koju je nemoguće okončati bez proširenja Vijeća sigurnosti. No, neće reforma, nego svjetska krizna žarišta obilježiti 61. sastanak na vrhu 192 države članice UN-a: stanje u Iraku i Darfuru te na Bliskome istoku i u Afganistanu.
Oči međunarodne zajednice su, međutim, u New York uperene najviše zbog susreta dvojice predsjednika koji, inače, bježe jedan od drugoga kao vrag od tamjana. Predsjednik Ahmadinedžad će na plenarnoj sjednici opet braniti iranski atomski program – u nazočnosti šefa one zemlje koja se svim silama zalaže za uvođenje sankcija protiv Teherana, a u Islamskoj Republici vidi sponzora međunarodnog terorizma.
Američka je diplomacija pokušala sve kako predsjednik Bush ne bi morao držati govor istog dana kao i njegov iranski kolega – uzalud. Obojica će se, premda u različito vrijeme, danas obratiti Općoj skupštini. Unatoč svemu, Iran se neće naći na dnevnome redu zasjedanja, baš kao ni rasprava o nasljedniku Kofija Annan. Prijepor oko iranskoga atomskog programa europski diplomati nastoje držati podalje od Vijeća sigurnosti, a idealni kandidat za glavnog tajnika Ujedinjenih naroda nije ni na vidiku.