Obamin blues

"Come on! Baby don't you want to go?" Ono što je Barack Obama do prije kratkog vremena pjevušio onako više za sebe, danas djeluje gotovo proročanski. Američki predsjednik je Istočnu sobu Bijele kuće pretvorio u mjesto gdje prevladava blues. Zajedno s Mickom Jaggerom i B.B. Kingom on je pjevao glasoviti blues standard "Sweet Home Chicago", ne sluteći da će blues uskoro i njega samog obaviti svojim velom. Samo jedna od brojki koje to dokumentiraju: prema jednoj anketi TV-stanice CBS objavljenoj ovog tjedna, samo je 37 posto građana zadovoljno radom njegove vlade. Time je Obama dosegao zasada najlošiji rezultat otkako je postao predsjednik Sjedinjenih Država.

Predsjednik koji je svojevremeno slavljen kao suprotnost svom prethodniku Georgeu W. Bushu, sada je dosegao najgore rezultate u anketama koje je u svoje najlošije vrijeme bilježio Bush. Njegovi politički protivnici slave. Tako je jedan republikanski kongresmen zadovoljno konstatirao: "Ono što mi u šest godina nismo uspjeli, sada je obavio njegov omiljeni projekt obamacare."

Obamin ponos

Radi se o projektu reforme zdravstvenog sustava u Sjedinjenim Američkim Državama. Suština projekta je u uvođenju obaveznog općeg zdravstvenog osiguranja za sve građane. Vladina web-stranica healthcare.gov, preko koje je trebao teći proces prijavljivanja i koja je 1. listopada predstavljena javnosti uz veliku pompu, raspala se pod velikim pritiskom zainteresiranih već nakon nekoliko dana. Milijuni frustriranih Amerikanaca do danas uzalud čekaju na najavljeno zdravtstveno osiguranje.

Ali to nije sve: obamacare je samo vrh ledenog brijega Obaminih problema. Tu je još i špijunska afera tajne službe NSA, stalni spor s republikancima oko državnog proračuna i zastoj u donošenju nekih ključnih zakona, poput novog zakona o useljavanju ili novog zakona o oružju. U očima mnogih građana Obama djeluje kao tigar od papira kojem ništa ne polazi za rukom. "Ja sam izuzetno razočaran", kaže jedan Obamin pristalica pred Bijelom kućom. "Ta reforma zdravstva je naprosto loše pripremljena, tu ima previše grešaka koje najprije treba ispraviti - i to na račun poreznih obveznika", kaže on. A jedna prolaznica dodaje: "Sada se događa upravo ono čega sam se bojala. Mene tu ništa ne iznenađuje."

Povijest se ponavlja

No nisu svi tog mišljenja - ne pripisuju svi Obami krivicu za promašaje i neuspjehe. "Ja mislim da se tu u prvom redu radi o činjenici da mi imamo prvog crnog predsjednika u povijesti", smatra jedan prolaznik. "A u ovoj zemlji je rasizam i dalje na dnevnom redu."

A komentator rada Bijele kuće John Gizzi, koji piše za internetsku novinu Newsmax koja je bliska republikancima, smatra da je Obama u stvari žrtva povijesti. "Iz nekon neobjašnjivog razloga u drugom predsjedničkom mandatu u pravilu dolazi do naglog pada popularnosti." Tako je prošao već i predsjednik Truman koji je nakon trijumfalne pobjede 1948, kada je uspostavio kontrolu u oba doma parlamenta, doživio nagli pad popularnosti. A slično se desilo i Georgeu W. Bushu: "Od uragana Katrine do sloma na Wall Streetu 2008.""

"Second-term Blues"

Po Gizzijevom mišljenju to međutim još nije sve: "Petina svih demokratskih zastupnika u Predstavničkom domu je nedavno glasala protiv jednog prijedloga predsjednika da se zdravstvena reforma uvede u razblaženom obliku." A to bi mogli učiniti i drugi, strahujući za svoj sljedeći izbor. Naredne godine naime, bira se dio zastupnika Senata, pri čemu je duplo više demokrata koji brane svoj mandat nego republikanaca.

No značajan saveznik Obame su trenutno upravo - republikanci. Oni su se u očima mnogih birača kompromitirali svojom politikom blkade u kongresu oko pitanja državnog proračuna i njihova je popularnost isto vrlo niska. "Moglo bi se reći da u Washingtonu trenutno vlada dvoboj nekompetentnosti", smatra politički analitičar Kyle Kondik sa Sveučilišta u Virginiji. I upravo tu on vidi za Obamu opasnu paralelu s drugim mandatom Geogre W. Busha: "Isto pitanje kompetentnosti, koje je tada kao urok lebdjelo nad Bushovom vladom, sada pogađa Baracka Obamu."