Od početaka do reforme - 60. godina UN-a

Glavne postaje u povijesti Svjetske organizacije izdvojio je Klaus Dahmann:

Organizacija koja je prethodila Ujedinjenim narodima – Liga naroda, koja je osnovana nakon Prvog svjetskog rata, neslavno je propala – moćne države svijeta nisu joj htjele pristupiti, tako da je organizacija bespomoćno gledala kako Njemačka i Japan kreću u novi svjetski sukob: «Najveća pouka koja se mogla povući iz neuspjeha Lige naroda bila je da velike sile poput SAD-a i Sovjetskog saveza ne smiju ostati vani, u očekivanju da će svijet već sam po sebi postati sigurniji» - ističe Jeff Laurenti, stručnjak za Ujedinjene narode iz fondacije Century. Te su velesile pokušale jednostavno ostati izvan rata koji su vodili drugi, ali odjednom su sami postali cilj napada.

Samo ujedinjeni do mira

Još tijekom Drugog svjetskog rata američki je predsjednik Roosevelt pokrenuo inicijativu za osnivanje nove Svjetske organizacije – podršku je prvo našao kod britanskog premijera Churchilla, a zatim je za pregovarački stol doveo i Kinu i SSSR. Kako se isticalo, Njemačka je bila pobijeđena samo zbog toga što su narodi ujedinili svoje snage – tako će i trajni mir biti moguć ako snage budu sjedinjene. Ali, Rosevelt, Churchill i Staljin htjeli su po svaku cijenu spriječiti da im Ujedinjeni narodi izmaknu kontroli. Zbog toga su općoj skupštini u kojoj su zastupljene sve države članice, jedva dali ovlasti, i stvorili su moćno Vijeće sigurnosti, u kojem su za sebe uzeli stalno mjesto i pravo veta.

Usponi i padovi

Prve godine Ujedinjenih naroda puno su obećavale – 1948. prihvaćena je Deklaracija o zaštiti ljudskih prava, što je bio značajan miljokaz u međunarodnom pravu. No postupno su se ratni saveznici pretvarali u ogorčene protivnike: sukob između komunističkog i slobodarskog zapadnog svijeta podijelio je Vijeće sigurnosti. SAD i SSSR za stolom su odmjeravali snage i paralizirali UN – sve do kraja osamdesetih. Padom Berlinskog zida i okončanjem hladnoratovskog sukoba Ujedinjeni su narodi odjednom dobili polet, što se osobito odrazilo na mirovnim misijama. Plave su kacige 1988. odlikovane Nobelovom nagradom za mir, a od tada su sve češće odlazili u nove misije, ali one nisu uvijek bile i uspješne – UN-ove snage nisu mogle okončati rat u Somaliji, kao ni spriječiti masakr u Ruandi. I u Bosni su kritizirani jer se pokolj u Srebrenici događao pred njihovim očima. «Ipak postoji čitav niz primjera gdje su ljudi nakon UN-ove misije, unatoč svim problemima, kojih je nesumnjivo bilo, ponovno počeli živjeti u miru – u Kambodži, Mozambiku, Srednjoj Americi, pa i na Balkanu, u Istočnoj Slavoniji na primjer, nabraja David Haeri, koji je za UN promatrao i analizirao brojne misije.

U 60. godini svog postojanja Ujedinjene narode treba iz temelja reformirati. Realiziran je tek mali dio zamisli glavnoga tajnika Kofija Annana, a zahvati u najmoćnijem tijelu, Vijeću sigurnosti odgođeni su za neka bolja vremena.