Od Wagnera do Tokio Hotela
18. lipnja 2008Više od trećine studenata glazbe u Njemačkoj dolazi iz inozemstva; na Fakultetu u Detmoldu ih je čak polovica. Veći pritisak prvenstveno vlada kod studenata iz istočne Europe ili Azije. Proučavaju se stari majstori, ali se propituju i nove forme.
Glazbeni eksperiment
Ludwig van Beethoven – njegove se skladbe ubrajaju u klasičnu glazbu. No, u njegovo je doba bio revolucionar, njegovi su zvuci bili novi i neuobičajeni, za uši nekih tada čak i čudni. Imali su možda sličan efekt kod publike kao i nova muzika 20. stoljeća. Jedan od njezinih velikih predstavnika je Karlheinz Stockhausen, kojega se smatra praocem elektronske glazbe. Godine 1971. postaje profesor na Muzičkom fakultetu u Kölnu, a kao docent je predavao na Ljetnim kursevima za novu glazbu u Darmstadtu, koji se bienalno održavaju. Riječ je o višetjednoj manifestaciji na kojoj se okupljaju glazbenici cijeloga svijeta kako bi se suočili s pitanjima suvremene kompozicije.
U međuvremenu postoje brojni forumi za novu muziku, među njima i brojne serije koncerata i specijaliziranih festivala. Jedan od najstarijih su Dani glazbe u Donaueschingu. Priredba je osnovana 1921. i svake godine privlači na tisuće posjetitelja. Ali i klasičnim se festivalima smiješi sve veća popularnost – među njima su Wagnerove svečanosti u Bayreuthu, Bachovi dani u Leipzigu ili Beethovenov festival u Bonnu.
Big Band Boom
Jazz u Njemačkoj zapravo ne igra neku veliku ulogu, no ljubitelji jazza unatoč tomu dolaze na svoje, jer postoje brojni festivali na kojima nastupaju i međunarodne zvijezde kao što su Maceo Parker, Herbie Hancock li Pee Wii Ellis. U posljednjim se desetljećima također razvila i doista samouvjerena kultura big bandova, predvođena jazz orkestrima javno privatnih radijskih postaja. 1987. priključio im se Savezni jazz orkestar, pod vodstvom jazz trombonista Petera Herbolzeimera. Tu je započela i karijera Rogera Cicera, koji je na Eurovizijskom natjecanju 2007. predstavljao Njemačku – doduše s vrlo skromnim uspjehom.
Pop kultura na njemačkom
Pop scena u Njemačkoj uglavnom je pod utjecajem Sjedinjenih Američkih Država. Ali posljednjih nekoliko godina njemački bandovi sve više dobivaju na popularnosti. U ljeto 2003. veliki je proboj ostvarila skupina „Wir sind Helden“, a njihov su primjer slijedile mnoge druge, među kojima su „Jul“, „Silbermond“, Annett Louisan ili „Tokio Hotel“. Popis pomlatka njemačkih pop muzičara je dug. No, i stare zvijezde poput Herberta Grönemeyera, „Die Fantastischen Vier“ ili „Die Toten Hosen“ s uspjehom sviraju turneje po zemlji. Smudo iz skupine „Die Fantastischen Vier“ povremeno nastupa kao gost docent na prvoj njemačkoj Pop akademiji u Mannheimu, jednako kao i Udo Lindenberg ili Xavier Naidoo.