OESS u razgovoru s povratnicima

Nikola Alavanja živi u Kašiću, prvi se vratio u mjesto 2001. godine i započeo život pod uvjetima koji su bili sve, samo ne normalni. Kaže da su mu pomagali susjedi koji su za početak barem imali nešto za jesti. On priča: «Sad je izgrađeno, nije detaljno, nema podova, a radio sam ovdje sve i svašta, i najamnim radom..» Danas uzgaja povrće, ali kako se požalio teško ga može prodati jer, kaže, Hrvatska puno uvozi. Kuća mu je sanirana od pomoći norveške i hrvatske vlade.

Sela bez ambulante, škole i vrtića

Nekoliko kilometara dalje od Kašića u Smilčiću diplomate je čekala skupina mještana. Uglavnom su to mjesto naselili Hrvati iz Bosne. Jelena Jurešić objasnila je kako je iz Zenice došla 1996. godine. Prvo je živjela u napuštenoj srpskoj kući da bi 2005. preselila u novo naselje koje je izgrađeno u obnovi: «Za izgradnju ovog naselja darovano nam je zemljište i građevinski materijal. Gradili smo sami, djelomično i financirali, s ciljem da mi, a posebno naša djeca imaju mogućnost da se školuju, žive i rade.« Ističe kako u Smilčiću nema ambulante, škole ni dječjeg vrtića.

«Hrvatska je vlada dala ozbiljno obećanje da će riješiti sve sporne slučajeve prije sljedeće godine i već imaju financijsko rješenje,» izjavio je voditelj OESS-ove misije u Hrvatskoj Jorge Fuentes: «Sutra imamo sastanak s ministrom nadležnim za razvoj, s Božidarom Kalmetom. Planirali smo još jedan susret i za sljedeći tjedan. Radimo jako intenzivno.»

Najvažnije je da je imovina zaštićena

Zadovoljan je bio i veleposlanik Srbije i Crne gore u Hrvatskoj Milan Simurdić. «Ja bih prije svega želio da pohvalim aktivnost OESS-a koji na teritoriji Hrvatske posvećuje izuzetnu pažnju pitanjima povratka izbeglica. Najvažnije je da je imovina zaštićena i garantovana, da se ljudi osećaju sigurno, da mogu da se vrate bez straha od diskriminacije. «

Diplomati su bili optimistični a mještani zadarskog zaleđa imali su svatko svoje pritužbe. Neki još nemaju struju, većina se žali da nema radno mjesto. Ipak, prema onome što se moglo vidjeti zaključak je da se život vraća u sela napuštena nakon rata.