1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ohridski sporazum - temelj mirnog suživota u Makedoniji

14. kolovoza 2004

Ovoga je tjedna obilježena treća godišnjica Ohridskog sporazuma - Tim su dokumentom okončane borbe koje su se mjesecima vodile između Makedonaca i albanske manjine. Upravo ovih dana provodi se ključni dio tog sporazuma – reforma lokalne uprave, što pak dovodi do novih prosvjeda.

https://p.dw.com/p/9ZJ0
Foto: dpa

Komentar Andreja Smodiša:

Ohridski sporazum ipak se pokazao kao uspješni model. Makedonija je bila jedina zemlja bivše Jugoslavije koja je ostala pošteđena od rata, a tome je bitno pridonio sporazum postignut na Ohridu . Jer, još u ljeto 2001. izgledalo je kao da je razorna moć nacionalizma zahvatila i Makedoniju te da je katastrofa neizbježna. Nacionalizam na Balkanu ne mora nužno značiti da je rat i sudbina – jer on se u mozgove ljudi ne uvlači sam od sebe kao virus, i ne truje ih bez mogućnosti utjecaja. Pojedinci su bili ti, podložni infekcijama, koji su u svojoj pohlepi za vlašću izazvali ratove u devedesetima, prvenstveno Slobodan Milošević. A čak i tamo gdje se ljudska prava ili prividno ili stvarno ne poštuju, postoji mogućnost mirnog rješenja. Makedonija je tomu najbolji primjer. Oružana pobuna pojedinih Albanaca 2001. mogla je dovesti do rata. Umjesto toga u Makedoniji sada imamo jedan od najsuvremenijih zakona o manjinama u Europi. Tomu su kumovali Sjedinjene Američke Države i Europska unija, ali na kraju su makedonska država i pobunjenici sami bili ti koji su uspjeli zaustaviti borbe i izbjeći rat. Vođa pobunjenih Albanaca, Ali Ahmeti danas je na čelu jedne demokratske stranke i sjedi u vladi. Od kolovoza 2001. puno toga je učinjeno za albansku manjinu: albanski je uveden kao drugi službeni jezik, povećan je broj Albanaca u javnim službama, osobito u policiji, otvorene su albanske srednje škole i fakulteti. "Točka na i" zakona proizišlih iz Ohridskog sporazuma ovotjedno je prihvaćanje zakona kojim se uspostavljaju općine u kojima su Albanci većinsko stanovništvo i gdje je glavni službeni jezik albanski. Na žalost to je popraćeno prosvjedima. Mir u Makedoniji dakle i dalje ostaje presudna zadaća tamošnjih ljudi: mnogi prognani iz 2001., uglavnom Makedonci, nisu se mogli vratiti u svoje domove. Najveća makedonska oporbena stranka i dalje je na nacionalističkom kursu, a ne mali broj je Albanaca koji loše ekonomsko stanje u zemlji interpretiraju kao diskriminaciju, jer ona iznadprosječno pogađa upravo njih.

Unatoč tomu vrata prema mirnom suživotu većinskog i manjinskog naroda danas stoje širom otvorena. Ključ je bio sporazum iz Ohrida.