1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Opel "spašen" do 2016. godine

Diana Peßler/Željka Telišman 1. ožujka 2013

U pogonu Opela u Bochumu proizvodit će se automobili sve do 2016. godine. Time su barem na neko vrijeme "spašena" radna mjesta - njih sveukupno 3.200. Toliko je ih naime preostalo od nekadašnjih 20 tisuća.

https://p.dw.com/p/17nfz
Foto: dapd

„Opel je Bochum i Bochum je Opel. Jednostavno rečeno, to je marka automobila za koju se ovdje kaže: Opel je naš“, kaže Bernd Wolharm, svećenik u Bochumu, u crkvi koja se nalazi samo nekoliko minuta udaljenoj od tvorničkog pogona. Mnogi članovi njegove crkvene zajednice ili članovi njihovih obitelji rade za Opel. I on sam još od svoje 19-te godine vozi upravo ovaj tip automobila. „Možda me sudbina zato i dovela ovamo“, kaže svećenik koji je „opelance“ pratio već kroz mnoge krize. Opel naime već godinama posluje s gubitcima. U svoje najbolje vrijeme, Opel je u Bochumu zapošljavao gotovo 20.000 radnika. Nakon prvog drastičnog plana štednje, 2004. godine, ostalo ih je još 9.000. Danas ovdje radi još samo 3.300 radnika.

Višemjesečni pregovori

Već slijedećih mjeseci trebala bi biti ukinuta noćna smjena a time vjerojatno i oko dodatnih 700 radnih mjesta. Prema navodima sindikata, uprava poduzeća vršila je pritisak na zaposlene kako bi dali svoj pristanak za dobivanje otkaza u slučaju promijenjenih „potreba u poduzeću“. Budući da su radnici kao i njihov sindikat jako dobro znali što se skriva iz toga, nisu nikada na to željeli pristati. Uprava Opela je pak s druge strane računala s time da svoje radno mjesto dobrovoljno i uz novčanu odštetu ipak neće napustiti dovoljan broj radnika.

Opel Nachtschicht Arbeiter
Noćna smjena za sada još uvijek radiFoto: picture-alliance/dpa

Njihov sukob i pregovori oko štednje trajali su mjesecima a rezultat, odnosno, jedna vrsta dogovora konačno je postignuta u četvrtak ujutro (28.2). Dogovoreno je da će se proizvodnja automobila u Bochumu odvijati do 2016. godine i do tada svi zaposleni radnici stoje pod zaštitom, odnosno, ne mogu dobiti otkaze.

Rezignacija i razočaranje

Reakcije zaposlenih su međutim daleko od toga da bi ih se moglo nazvati euforičnim. Većina radnika na pitanje što misle o aktualnoj situaciji samo odmahuju rukom ne želeći reći ništa. „Ah, o tome se više nema što za reći“, ili „Oprostite, ali više mi se ne da o tome govoriti“.

Radnici, Opel
Opel je pružao radna mjesta generacijamaFoto: Reuters

Rijetki zastaju i kažu nešto više. Primjerice, Peter Weber, dugogodišnji zaposlenik Opela. Usprkos razočaranju kaže:“Ovakva situacija nije nova, to smo već godinama vježbali i uvijek se nadali najboljem. I uvijek su nam govorili kako i mi moramo nešto dati kako bi se sačuvala radna mjesta. No, tog se dogovora nisu držali…“. Njegov kolega, 57-godišnji Thomas Koller kaže kako se brine za svoje mlađe kolege. „Teško je negdje u okolici pronaći novo radno mjesto gdje se može tako dobro zarađivati kao u Opelu“, kaže on.

Tri generacije i svi rade za Opel

Opel je naime od samog početka dobro plaćao svoje radnike. Kada je otvoren pogon u Bochumu, 1962. godine, vijest o tomu da se ovdje može dobro zaraditi, brzo se proširila. Juergen Scherphausen bio je jedan od prvih koji su ovdje dobili radno mjesto. Prije Opela radio je u jednom rudniku. „Nakon mjesec dana u Opelu, osjećao sam se kao kralj. Na mom listiću na kojem je stajao iznos mjesečne zarade je pisalo: 400 njemačkih maraka. To je bilo dvostruko više od onog koliko sam prije zarađivao“, prisjeća se Scherphausen.

Jedan od zadnjih modela - Opel Ampera
Jedan od zadnjih modela - Opel AmperaFoto: GM Company

Kao kralj se osjećao kada je u Opelu upoznao i svoju suprugu Grete. Danas su oboje već u mirovini, no Opel je još uvijek prisutan. Iz njihovog „Opel-braka“ nastala je naime cijela „Opel obitelj“. Njegov sin kao i dva unuka i svoje zanate su izučili u Opelu. On i njegova supruga, iako su danas ljuti na upravu Opela, ipak ostaju vjerni svojoj tvornici. Nakon što su 12 godina vozili Mercedasa, nedavno su ponovno kupili Opela.