1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Oprezno s «besplatnim» ponudama putem interneta

Christina Geimer5. kolovoza 2005

U doba sveopće štednje, kada svatko gleda da kupuje što jeftinije, ali da se ipak ne odrekne svojih užitaka i sitnih luksuza, razni ponuđači u Njemačkoj putem interneta nude niz primamljivih nagrada ili proizvoda pod zvučnom i primamljivom etiketom: besplatno.

https://p.dw.com/p/9ZuN
Na internetu i besplatno ima svoju cijenu.
Na internetu i besplatno ima svoju cijenu.Foto: AP

Na tu se etiketu, dakako, mnogi i prebrzo zalijepe, ne razmišljajući o tome koliko je uistinu besplatno to što mnogi proizvođači naizgled vrlo velikodušno nude – bilo da je riječ o besplatnom ljetovanju na Mallorci, novom automobilu ili ulaznicama za utrku Formule 1. Takvim je ponudama teško odoljeti, tim više što je dovoljno jednostavno upisati svoju poštansku i e-mail adresu. Na sličan se način dolazi i do besplatnih probnih proizvoda. Kolikogod to primaljivo zvučalo, ipak treba biti na oprezu i pogledati što se iza takvih ponuda doista krije.

Razni ponuđači putem interneta nude cijelu paletu naizgled besplatnih proizvoda – od nakita i kozmetike pa do pretplata na razne novine i časopise. Tako, na primjer, onaj tko otvori internet stranicu www.kostenlos.de može birati između velikog broja proizvoda. No, kada se te proizvode želi dobiti na kućnu adresu, naručitelj treba o sebi dati cijeli niz osobnih podataka. Zbog toga udruženja potrošača upozoravaju korisnike tih usluga na mogućnost zloupotrebe podataka. Georg Tryba iz Centrale potrošača Sjevernog Porajnja i Vestfalije upozorava na moguće opasnosti nekontroliranog davanja osobnih podataka: «Često se nagradne igre i slične ponude koriste prije svega za prikupljanje podataka. Za potrošače to može značiti da će ga se u buduće zasipati reklamama, bilo putem e-maila ili poštom.»

To potrvđuje i Raymond Wiesmann iz tvrtke Valudo, koja te usluge i sama nudi na stranci www.kostenlos.de i koji zna kako to izgleda kada se potrošači naljute zbog zlorabljenja njihovih osobnih podataka: «Ta je kritika potpuno opravdana. No, ljudi koji se kod nas javljaju ne daju te adrese nama, već tvrtkama koje nude probne proizvode. Ako žele robu, moraju dati svoje podatke. Isto vrijedi i za nagradne igre, jer kako bi inače mogli dobiti željenu robu?»

No, istodobno Valudo reklamira svoje usluge i navodi kao zainteresiranim bankama podataka može prodati adresar od 50 000 adresa. Čak i glasnogovornik Valuda Raymond Wiesmann upozorava: «Smatramo da uvijek treba biti na oprezu. Na našim stranicama imamo rubriku u kojoj skrećemo pozornost na različite trikove kojih se potrošači trebaju čuvati te da ne trebaju davati više podataka nego što je nužno. Prije svega trebaju razmisliti je li taj proizvod kojeg žele vrijedan tih podataka koje za uzvrat trebaju dati.»

Osobni podaci – cijena «besplatnih» proizvoda i usluga

Upozorenje u toj rubrici zvuči ovako: namjera većine ponuđača je da uz pomoć besplatnih proizvoda skrenu pozornost na nove proizvode, da čuju mišljenje potrošača ili da se jednostavno imena novih proizvoda utisnu u pamćenje kupaca. Davanje osobne adrese je «cijena» koju praktički plaćaju za besplatan proizvod.

Naoružani tim uputstvima potrošači mogu bezbiržno – kako se to na ovim stranicama doslovno može pročitati – «krenuti na prekrasno putovanje po besplatnom svijetu interneta.»

Mnogim se potrošačima davanje njhove adrese doista ne čini previsokom cijenom, jer se na stranicu www.kostenlos.de mjesečno javlja oko pet milijuna potrošača. Povjerenik za zaštitu potrošača Georg Tryba ipak opominje štedljive potrošače na ponude naizgled besplatnih proizvoda koji se nude putem interneta: «U vremenu u kojem se škrtost proglašava vrlinom, na takvim stranicama sve vrvi od pustih obećanja. No, čest je slučaj da iza toga ne stoji ništa – često se do još boljih proizvoda može doći i po povoljnijim cijenama.»

To znači: neke se proizvode može nabaviti i bez davanja svoje adrese i to izravno u robnim kućama.