Oscar Peterson proslavio 80. rođendan

Svoj posljednji trijumfalni nastup zabilježio je prošlog mjeseca na 39. jazz festivalu u Montreauxu u Švicarskoj, gdje je njega i njegov kvartet publika pozdravila s ovacijama, kao uostalom i na brojnim koncertima tijekom njegove gotovo 60-godišnje karijere. Peterson je od početka 60-ih godina često gostovao i u Njemačkoj. Dobri poznavatelji njegovog opusa tvrde da su među bezbrojnim pločama koje je snimio najbolje upravo snimke uživo s njegovih koncerata u Njemačkoj koje su nastale u Villingenu u Schwarzwaldu. Tamo je, naime, Oscar Peterson Trio redovito nastupao u vili njemačkog milijunaša i proizvođača tonskih aparata Hans Georga Brunner- Schwera, a na koncertima, za koje je ovaj strastveni ljubitelj jazza plaćao punu koncertnu gažu, bilo je pozivano tek do 50-ak gostiju. No Petersonovo genijalno muziciranje u najčuvenijim koncertnim dvoranama svijeta čuli su bezbrojni ljubitelji jazza. Što je to što ih je uvijek iznova oduševljavalo za Petersonovu glazbu?

Ponekad se u njegovu glazbu ušulja trag tuge, ali onda to Oscar Peterson s nekoliko brzih pokreta prstiju smjesta odagna. Samo on znade koliko je snage i volje potrebno za toliku lakoću. «Svirat ću dok se ne srušim mrtav», obećao je ovaj kanadski pijanist 1993. godine svojim obožavateljima, neposredno nakon oporavka od moždanog udara.

Željezna disciplina i neopisiva radost sviranja

On se još uvijek drži svog obećanja. Tome se ne veseli samo bivši američki predsjednik Bill Clinton, koji ponosno ističe kako ima veliku zbirku njegovih ploča, već i milijuni njegovih obožavatelja u cijelome svijetu. Glazbeni kritičari ističu njegov neiscrpni talent za improvizacije, virtuoznost i tehničko savršenstvo te neopisivu radost sviranja. Osnova njegovog svjetskog uspjeha i u dubokoj starosti je prije svega njegova željezna disciplina. Još kao dječak Oscar Peterson, koji se rodio u Montrealu kao peto dijete u obitelji nosača prtljage kod Kanadske pacifičke željeznice, vježbao je po osam sati na dan. Peterson poznaje samo jednog glazbenika koji ne mora vježbati i probati: «On se zove Gabrijel i ima krila», često je znao govoriti mladim glazbenicima.

Kao dječak Oscar je htio svirati trubu, kao i njegov glazbeni uzor Luis Armstrong, ali mu se zbog tuberkuloze pluća taj san nije mogao ispuniti. No, za vrijeme jednogodišnjeg boravka u bolnici otkrio je svoju ljubav prema glasoviru. Kasnije je na glasoviru pratio ne samo Armstronga, već i zvijezde poput Elle Fitzgerald, Dizzyja Gillespija, Counta Basieja, Nata Kinga Colea i Dukea Ellingtona. Svoju je glazbenu karijeru kao profesionalni glazbenik počeo sa 17 godina. Bio je jedini crni glazbenik koji je svirao u orkestru Johnyja Holmesa u Montrealu i često je bio izložen rasističkim ispadima, čak i u vlastitom orkestru.

1947. je prvi puta osnovao vlastiti trio. Već dvije godine kasnije doživio je svjetski proboj, kada ga je Norman Granz pozvao da sudjeluje na legendarim koncertima jazza u Carnegie Hallu u New Yorku. U međuvremenu gotovo da i nema neke značajnije glazbene nagrade koja mu nije bila uručena – dobio je niz Grammyja, među kojima 1997. godine i Grammy za životno djelo, a desetak sveučilišta u svijetu dodijelilo mu je titulu počasnog doktora.