Osiromašeni uran - ozbiljna prijetnja zdravlju građana BiH

Poslije reintegracije teritorija u BiH je oko 5.000 Srba iz Hadžića preselilo u Bratunac. Tek kada su u neobično velikom broju počeli umirati od raka shvatili su da nešto nije u redu. Kako se nitko nije bavio istraživanjima, Hadžićani su sami vodili evidenciju o smrtnosti među populacijom koja se doselila u Bratunac, a u koju se ubraja i jedan broj onih koji su došli iz Zenice. 

"Mislim da je blizu 800 ljudi ovdje umrlo od raka i to na osnovu naših evidencija koje smo dobijali od domova zdravlja, crkve i svećenika, jer svećenik u matični karton umrlih unosi od čega je tko umro“, kaže Vido Banduka, pomoćnik načelnika Općine Bratunac i bivši stanovnik Hadžića.

"Podatak koji je na jednom saslušanju iznijela Slavica Jovanović, direktorica Doma zdravlja u Bratuncu, je da je otprilike oko četiri puta više oboljenja kod ljudi koji su došli iz Hadžića, nego kod onih iz Bratunca“, ističe Jelina Đurković koja je 2005. godine predsjedavala Komisijom za istraživanje posljedica radioaktivnosti osiromašenog uranija.

Osiromašeni uran kao "ratni suvenir"

Stanovnici Hadžića koji su doživjeli napade NATO-a na položaje Vojske Republike Srpske nisu imali pojma s kakvom se opasnošću susreću. Oni su čak streljivo s osiromašenim uranijem saupljali i držali u kućama kao suvenire. "Znam da je i kod mene stajala u uredu kao suvenir. Svi su to saupljali i ne znajući o čemu se radi i nitko tada nije ni razmišljao o radijaciji“, prisjeća se Vido Banduka.
Stanovništvo je i tijekom napada, kao i kasnije, bralo usjeve, napasalo stoku i pilo vodu na području koje je gađano ovim streljivom. Za opasnost kojoj su bili izloženi, kaže Banduka, saznali su tek kasnije, a tada je bilo već kasno.

Koliko je opasan utjecaj ovog teškog i radioaktivnog metala, čije je djelovanje tek 40 posto manje od urana koji se koristi u nuklearnim elektranama, pojašnjava profesorica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Sarajevu Lamija Tanović. "Tko dođe u kontakt s dijelovima streljiva može se suočiti sa ozbiljnim posljedicama. Daleko je najteži oblik posljedica osiromašenog urana na zdravlje kada se udišu fine uranove pare, koje se stručno nazivaju aerosol. To je fina uranova magla. Ona se razvija kada zrno pogodi cilj. Tada se razvija visoka temperatura od 1.200 stupnjeva, a uran sagorijeva na 700 stupnjeva. Onda se stvara ogromna količina tih uranovih para, koje imaju jako sitne čestice i one se šire na širokom području i kontaminiraju ga. Kada se te čestice udahnu ili se kroz vodu i hranu unesu u organizam, to je jako opasno”, pojašnjava doktorica Lamija Tanović. 

Poremećaji kromosoma

“Na teritoriju Bosne i Hercegovine je ispaljeno oko četiri i pol tone streljiva s osiromašenim uranom, ali su i bojeve glave raketa također imale vrhove od osiromašenog urana. Institut za genetički inženjering iz Sarajeva je utvrdio da postoje poremećaji kromosoma. Dakle, bilo je rezultata istraživanja, kao i posljedica. Međutim, političari vam to neće priznati, jer su odštete za umrle vojnike koji su bili ovdje tijekom ratova na Balkanu ogromne. I kada to dođe do politike, onda to ona minimizira i stopira”, ističe Jelina Đurković.

U Anketnom odboru za istraživanje posljedica osiromašenog urana, formiranog 2000. godine, bio je i Vido Banduka. Njegov dojam je kako se sve učinilo da se ta tema i problem ne tretiraju na pravi način. "Kada sam ja bio član Anketnog odbora, imao sam osjećaj da većina ljudi i stručnjaka radi protiv toga. U stvari, sve se radilo da se dokaže kako to nije tako i da nije opasno“, naglasio je Banduka.

Jelina Đurković  je 2005. godine devet mjeseci predsjedavala Komisijom za istraživanje posljedica radiaktivnosti osiromašenog urana. U izvještaju koji je napravljen iznesene su posljedice i date upute što se treba napraviti po ovom pitanju. Ona kaže da se taj izvještaj negdje "zagubio" i da se do njega danas ne može doći. 
"Svi se žale kako ne mogu doći do izvještaja. Naš tajnik je taj izvještaj morao arhivirati. To znači da ga je netko sklonio, a čija je to bila sugestija i nalog, to ja ne znam“, rekla je u razgovoru za Deutsche Welle Jelina Đurković.

Zavod za javno zdravstvo FBiH je na teritoriju Hadžića ispitivao prisustvo osiromašenog urana u podzemnim vodama, jer je faza poluraspada ovog teškog metala četiri i pol milijuna godina (!) i on trajno predstavlja prijetnju po zdravlje stanovnika na tom području. "Posljednja ispitivanja su vođena 2010. i 2011. godine. Ona su pokazala da ne postoji prisustvo osiromašenog uranija u podzemnim vodama oko Tehničko-remontnog zavoda Hažići“, rekao je Alfred Vidić iz Instituta za zaštitu od ionizirajućeg zračenja pri Zavodu za javno zdravstvo FBiH.    

Agonija se nastavlja

Danas u Bratuncu živi oko 2.000 prijeratnih stanovnika Hadžića. Ono što ih izdvaja od ostalih stanovnika ovog grada je činjenica da i danas, u znatno većem broju od lokalnog stanovništva, umiru od malignih oboljenja. "Odgovorno tvrdim da i danas od 100 stanovnika više od 50 posto njih umire od raka“, kaže Vido Banduka. Stanovnici Hadžića, kako oni u Bratuncu, tako i oni u Hadžićima, još uvijek žive u strahu od posljedica po svoje zdravlje. Agonija s kojom su suočeni se nastavlja, jer, kako ističu, država ništa ne poduzima po tom pitanju. “Radi se o tome da je potrebno napraviti vrlo ozbiljna istraživanja za koja, bojim se, stanje istraživačkog sektora kod nas gotovo da i nije u stanju takvo što organizirati”, zaključuje profesorica Lamija Tanović.