1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Oteta voditeljica bagdadskog ureda "Care International"

20. listopada 2004
https://p.dw.com/p/9YuI

Kao već nebrojeno puta do sada, i najnovija otmica humanitarne djelatnice organizacije Care International u Iraku izazvala je žestoke reakcije. Ova britanska humanitarna organizacija objavila je kako obustavlja svoju djelatnost u Iraku jer je očito da u tom lovu na "zapadnjake" uopće nije važno da li netko pomaže ublažiti bijedu u toj zemlji i to već decenijama kao Margaret Hassan.

Sinoć je televizijska postaja Al Jaseera objavila snimku bez tona otete voditeljice Bagdadskog ureda organizacije "Care" na kojoj se očito uplašena vidi u prostoru sa golim zidovima. Ova rođena Britanka - točnije, Irkinja udana je za Iračana tako da ima dva državljanstva, Britansko i Iračko i već 30 godina živi u toj zemlji, pomažući u ime organizacije Care što i kako može. Stoga je i britanski ministar obrane, Geoff Hoon žestoko osudio otmicu: "To je uznemiravajući razvoj situacije. Margaret Hassan je dugo živjela u Iraku, čitavog života je teško radila da bi tamo ljudima bilo bolje. Ova otmica pokazuje koliko daleko su spremni ići ti teroristi."

Sama Margaret Hassan je o svojoj djelatnosti svojedobno izjavila: "Pokušavamo popuniti rupe najbolje što možemo, popravljamo generatore u bolnicama i ambulantama tako da barem tamo ima struje, popravljamo im i prozore i vrata nakon što su ih porazbijali lopovi koji su ukrali sve što su stigli - sve u svemu to je krpanje rupa, krpanje hitnih rupa."

Usprkos tome, automobil Margaret Hassan zaustavljen je na njenom putu na posao i ona je odvučena u nepoznatom smjeru. Već mnogi bivši oteti svjedoče kako im je tek poslije postalo jasno da otmičari obično veoma pomno planiraju otmicu i danima prate odabranu osobu. Iza otmice stala je nepoznata organizacija koja nije postavila nikakav zahtjev - što govori kako je i ovo slučaj otmice koji zapravo nije politički motiviran nego tek sada počinju pregovori sa nekom iračkom organizacijom kako bi joj prepustili otetog - naravno, za velik novac. Kao žalosna utjeha može biti kako u posljednje pola godine, otmičari u Iraku nisu ubili niti jednu od sedam otetih žena - ali je ubijeno najmanje 30 otetih muškaraca.