Otrovi vrebaju iz vode

Radi se o opasnosti za ljude i životinje koja je skoro nevidljiva, ali znanstvenici su dokazali postojanje ksenobiotika u tijelima riba, ptica, pa čak i kod bijelih medvjeda. Malin Falkenmark, hidrologinja iz Švedske, govori čak o "tempiranoj bombi". "Ove tvari su ozbiljan problem za nas i buduće generacije jer utječu na proces razmnožavanja. Ako se želimo s njim uhvatiti u koštac, onda moramo naći izvor onečišćenja. Jer kad se jednom ove tvari nađu u vodi, onda se šire po cijelome svijetu, jer voda je svuda oko nas", objašnjava ona.

Jedan od takvih primjera je estrogen. To je hormon koje prirodno proizvodi svako tijelo, ali problem je što organizam izlučuje i one koji su stvoreni sintetički a potom uneseni u tijelo, na primjer u tabletama za kontracepciju.

I kemikalije što se koriste u industriji mogu sadržavati tvari koje imaju hormonalno djelovanje. One ostaju vrlo dugo aktivne jer se teško razgrađuju u vodi, upućuje Patricia Holm sa sveučilišta u Baselu. Hormoni koje mi izlučujemo u vodu tako djeluju na ribe, amfibije i druge kičmenjake koji tamo žive slično kao što one djeluju u našem hormonalnom sustavu.

Posljedice još nedovoljno istražene

Znanstvenici su još uvijek na samom početku istraživanja posljedica ovih procesa. Tako se tek nedavno otkrilo da miješanje različitih tvari, do čega dolazi u rijekama i morima, može pojačati njihovo djelovanje. Još uvijek je sporno jesu li posljedice ovakvog zagađenja voda sintetičkim tvarima doista i koliko štetne za ljudski organizam: "Utvrdili smo da je u proteklih pedeset godina radikalno, ponegdje čak i za pedeset posto smanjena količina spermija koje proizvodi muško tijelo. Postoji povećanje stope oboljenja žena od raka dojke. S druge strane istraživanja su dokazala da kod štakora s povećanom dozom estrogena raste stopa oboljenja od tumora koji je sličan onom na dojci", objašnjava Patricia Holm.

Potrebna javna diskusija

Patricia Holm stoga traži otvaranje široke javne rasprave u kojoj neće sudjelovati samo biolozi i kemičari, nego i političari i pravnici. Potrošači se također moraju pitati koje tvari smatraju neophodnima, a koje im samo čine život ugodnijim.

U EU-u je dozvoljena upotreba oko 30.000 raznih medicinskih preparata, a svaki dan ih je sve više i više. Osim toga istraživanja pokazuju da se oko trećina tih preparata ne iskoristi, nego jednostavno baci u smeće ili WC školjku.

Stručnjaci se jednoglasno slažu u jednom: ukoliko neka materija dospije u vodotok, prije ili kasnije će pronaći put do naših tijela, kroz vodu ili kroz namirnice koje koristimo.

Autor: Agnes Bührig/Azer Slanjankić

Odg. ur.: D. Dragojević