1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ovako se ne može dobiti rat

Peter Philipp31. srpnja 2006

Izrael je najavio ograničeno primirje nakon što je u izraelskom zračnom napadu na libanonski grad Qanu u nedjelju ubijeno 56 ljudi. Primirje bi trajalo 48 sati kako bi se civili mogli skloniti na sigurno. Napadi će se i dalje nastaviti, priopćeno je iz Izraela.

https://p.dw.com/p/9ZCw
UN-ove ekipa nakon izraleskih napada na Libanon
UN-ove ekipa nakon izraleskih napada na LibanonFoto: AP

Slike su slične: jedna palestinska obitelj koja na plaži postaje žrtvom granatiranja, UN-ovi promatrači čija baza nakon kiše projektila postaje grobnicom i sada žene i djeca, zatrpani u južnolibanonskom selu Qani, gdje su potražili utočište od izraelskih napada. I svaki puta čujemo spontano izraelsko priopćenje, kako se žali zbog gubitka života nedužnih civila.
Događaj iz Qane treba sada istražiti – kao što su istraženi i drugi slučajevi. Rezultat će biti jednako nezadovoljavajući, jer već sada se navodi kako je Hezbolah odgovoran za smrt više od 50 žena i djece i zbog toga jer su iz mjesta Qane ispaljivali rakete na Izrael.
Naravno da je točno da Hezbolah kao i druge militantne skupine ne oklijeva skrivati se iza “ljudskog štita”. No, znači li to da Izrael nema obveze voditi računa o civilima u području zahvaćenim ratnim djelovanjima? Još uvijek vrijedi međunarodno pravo, prema kojem strane u sukobu moraju imati obzira prema onima koji ne sudjeluju u sukobima i prema nedužnim civilima. I drugo, Izrael sa svojim napadima želi osigurati sigurnost za vlastito stanovništvo. Ali, pitanje glasi može li i smije li Izrael to činiti napadajući, očigledno na slijepo, civile na suprotnoj strani?
U Izraelu se formira otpor: uvijek se primjećuje samo vlastita bol, ali ne vidi se bol nanesena drugima. U međunarodnim okvirima to znači, da Izrael reagira neprimjereno žestoko i kažnjava jedan cijeli narod za nedjela nekolicine radikala.
Naravno da u inozemstvu postoji spremnost priznati da Izrael ima pravo na samoobranu, a to se posebice naglašava u Njemačkoj. Međutim, bezobzirno djelovanje protiv civila i uništenje infrastrukture u Libanonu u posljednjih nekoliko dana ozbiljno je poljuljalo takvo razumijevanje.
Još uvijek je svijet, čini se, bespomoćan: vlastiti državljani su evakuirani i izražava se spremnost na pružanje humanitarne pomoći, ali krvoproliću nema kraja. O slanju međunarodnih snaga samo se govori, a pozivi na primirje padaju u vodu zbog američke solidarnosti s Izraelskim ratnim ciljevima. No, radi se o ratom cilju koji se ne može postići tenkovskom i zrakoplovnom paljbom, što je pokazalo i povjesno iskustvo. U sukobima s Hezbolahom Izrael je počeo osjećati negativne posljedice koje sa sobom donosi “asimetričan” sukob. Izrael ne može i neće dobiti ovaj rat, jer nitko ne može pobijediti, svi će izgubiti ili su već gubitnici. Što prije ovaj sukob završi tim bolje.