Pakao na 'Otoku sreće'
3. lipnja 2009
Nalazišta nafte donijela su nekim arapskim zemljama veliko bogatstvo. Ali, nazire se kraj naftnih zaliha. Zato se u toj regiji mnogo novca ulaže u turističke projekte. U tomu se ističu Ujedinjeni Arapski Emirati. U glavnom gradu Abu Dabiju su četiri petine stanovnika stranci. A na divovskom gradilištu na 'Otoku sreće' nema ni jednog domaćeg radnika, kaže Bill Van Esveld. Ovaj Danac je deset puta tamo odlazio i za svoju organizaciju Human Rights Watch provjeravao svakodnevne uvjete rada. Razgovarao je s predstavnicima državnih institucija i poduzeća, ali i sa stotinjak građevinskih radnika. Njihove priče su vrlo slične, bez obzira dolaze li oni iz Pakistana, Indije ili Bangladeša. „Građevinski radnici često potječu iz malih sela. Da bi dobili posao u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima oni posredničkim tvrtkama moraju puno platiti, i do 3.000 eura za radnu vizu. Inače, uopće ne mogu doputovati.“
Uzmeš kredit, platiš vizu
Mnogi prodaju obiteljski nakit, posude novac od rodbine i prijatelj ili uzmu kredit uz visoke kamate. Jer, očekuju pristojnu plaću. Ali, kad stignu na odredište moraju potpisati novi radni ugovor koji je na engleskom ili arapskom, iako većina tih gastarbajtera ne zna čitati ni pisati. Tek kasnije shvate da od obećane plaće dobiju samo polovicu. Strani radnici za rad 12 sati dnevno uz nesnosnu vrućinu dobiju oko 180 eura mjesečno. Tako moraju raditi više od dvije godine da bi vratili dug za radnu vizu. Osim toga poslodavac im na početku oduzme putovnice. „Radnik dobije radnu i boravišnu dozvolu samo na zahtjev poslodavca. On je time vezan uz toga poslodavca. Tako on ne može prijeći u drugo poduzeće niti jednostavno dati otkaz. Ako netko naputi poslodavca, državne vlasti ga odmah protjeraju.“
Česte nesreće, ali i samoubojstva
Tko izgubi posao i vrati se kući, ne može vratiti dugove. Izgon ili zatvor prijeti i u slučaju štrajka ili borbe za radnička prava. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima je zabranjen rad sindikata. Uz to su i sigurnosni uvjeti na gradilištima često katastrofalni. Česte su nesreće, česta samoubojstva. Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch govori o izrabljivanju, zloporabi, prisilnom radu.
Već 2006. je ta organizacija objavila izvještaj o lošim uvjetima gastarbajtera u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Izvještaj o stanju u Dubaju izazvao je veliku pozornost. Ali, dvije godine kasnije uvjeti nedostojni čovjeka i ucjenjivačke metode svakodnevica su na 'Otoku sreće' (Saadiyat) u Abu Dabiju, kaže Bill Van Esveld: „Ima nekoliko stvari koje su se poboljšale od našeg prvog izvještaja. Smještaj gastarbajtera na Otoku Saadiyat znatno je bolji nego što je još uvijek stanje u Dubaju. Vlada se potrudila da i pomoćnim radnicima omogući medicinsku zaštitu. Isto tako od građevinskih poduzeća zahtijeva da svakom radniku otvore bankovni račun i mjesečnu plaću konačno počnu redovito isplaćivati.“
48 inspektora za milijun radnika
Ali, stanje gastarbajtera je daleko od dobroga, iako je vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata nakon prvog izvještaja puno toga obećala, prisjeća se Bill Van Esveld: „Vlada je primjerice obećala da će povećati broj državnih inspektora na 2.000. To nije puno s obzirom na milijun gastarbajtera. Ali, trenutno radi samo 48 inspektora. Osim toga vlada je obećala određivanje minimalne plaće. To je već 1980. uvedeno u zakon. Ali, 29 godina kasnije još uvijek se ništa nije dogodilo.“
Odgovorni su i Amerikanci i Francuzi
Organizacija za ljudska prava sad nade polaže u nove saveznike. Sveučilište New York, Guggenheimov muzej i muzej Louvre uskoro će slaviti početak radova na njihovim ograncima na 'Otoku sreće'. Human Rights Watch želi da međunarodni investitori preuzmu i ulogu socijalnog preteče – kroz uzorne građevinske ugovore koji će odgovarati međunarodnom radnom pravu, koje je potpisala i vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata. Voditelj pariškog ureda organizacije Hunam Rights Watch Jean-Marie Fardeau već je naišao na razumijevanje u Louvreu: „Očekujemo da francuska vlada javno zahtijeva i izbori se da se ljudska prava poštuju kod gradnje ogranka Louvrea. I da se u protivnom utvrde kaznene mjere, sve do obustave gradnje.“
Takav korak imao bi odjeka i u zemljama iz kojih potječu gastarbajteri. Jer, dosad vlade tih zemalja nisu gotovo ništa činile protiv izrabljivanja njihovih državljana u inozemstvu.
Autor: Suzanne Krause / Anto Janković
Odgovorni urednik: Anto Janković