Palestinski sporazum - indirektno priznanje Izraela ?

Tri dana nakon što su militantni Palestinci oteli jednog izraelskog vojnika noćas je izraelska vojska prodrla u pojas Gaze, a zračne su snage napale tri mosta i jednu elektranu. Izrael naglašava kako je cilj vojne ofenzive oslobađanje otetog 19-godišnjeg vojnika. Ni kom se slučaju ne planira okupacija palestinskog teritorija ili nova stradanja palestinskih civila.

Takvim se tvrdnjama, kao jasnom stajalištu Izraela, doista može povjerovati. Na koncu konca, Izrael je prošle godine, nakon četiri desetljeća dobrovoljno odlučio povući svoje snage iz pojasa Gaze. Izrael se sigurno ne namjerava vratiti u ovo područje, u kojem je vrlo teško uspostaviti red. Vojni se napadi, koliko je do sada poznato, izgleda drže strategije izbjegavanja većih civilnih žrtava. Dakako i zbog toga što bi to izazvalo međunarodne prosvjede protiv Izraela.

Može se samo nadati da će pri tome i ostati, te da obje strane neće izgubiti kontrolu nad situacijom i zapasti u novu spiralu nasilja. U načelu se izraelskoj vojsci ne može zanijekati pravo da svog otetog vojnika u slučaju nužde oslobađa i vojnim sredstvima. Mnogi Palestinci u njemu vide vojnog predstavnika okupatora koji im je tijekom proteklih desetljeća nanio puno zla i patnje - gledište koje nije teško razumjeti. No to ipak ne opravdava otmicu izraelskog vojnika. Njegovi bi ga otmičari trebali pustiti na slobodu - to bi bio najsigurniji način da se spriječi daljnje krvoproliće.

Ključ za rješenje krize time drže Palestinci u svojim rukama. Upravo to i otežava rješenje krize jer je nejasno tko na strani Palestinaca ima odlučujuću ulogu - pokret Fatah, koji slovi kao umjeren, palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, ili radikalno-islamistički Hamas koji je pobijedio na prošlim parlamentarnim izborima? Čak se i unutar Hamas sve jasnije postavlja pitanje: tko je zapravo na vlasti - lokalni predstavnici vlade u palestinskim područjima, ili radikalno inozemno krilo u Damasku kojeg aktivno podržava Teheran?

Koliko je ta situacija proturječna najbolje pokazuje sporazum kojeg su predstavnici palestinskih skupina sklopili neposredno uoči izraelske vojne ofenzive: de facto je taj dokument prvi korak prema indirektnom priznanju Hamasa na postojanje države Izrael - no istovremeno nekoliko glasnogovornika Hamasa to demantira.

To je šteta jer se na taj način Palestince i dalje drži u međunarodnoj izolaciji. No s druge strane, to ukazuje na to da i u redovima Hamasa postoje pragmatične snage koje su spremne na kompromise. U svojim vojnim akcijama bi izraelska vlada trebala imati na umu da svaki ubijeni civil u palestinskim područjima među Palestincima slabi spremnost na kompromise. Zemlja čiji građani već desetljećima žude za mirom i sigurnošću od terorističkih napada, treba jačati snage spremne na kompromis, jer će upravo te snage biti potrebne za izgradnju jedne suverene i uračunjive palestinske države.