"Pelé Formule 1"

Bio je to 1. svibanj 1994. U 9 sati i 16 minuta (po južnoameričkom vremenu) Brazil je izgubio jednog od svojih najvećih idola. Brazilski TV-reporter Roberto Cabrini javio se iz Bologne i gledateljima u domovini prenio potresnu vijest: "Više nema nade. Ayrton Senna je klinički mrtav."

Iznenadna smrt trostrukog svjetskog prvaka Formule 1 (F1) šokirala je Brazilce. Tadašnji predsjednik južnoameričke zemlje Itamar Franco proglasio je trodnevnu nacionalnu žalost. F1-pilot iz São Paula nije bio samo jamac "brazilskih" uspjeha u prestižnom sportskom natjecanju. On je bio i junak i nada gospodarski i politički izmrcvarene zemlje.

Balzam za dušu

"Njegove pobjede su od Senne napravile nacionalnog idola", piše brazilski dnevni list O Globo povodom 20. obljetnice pogibije Ayrtona Senne. "Dok je Brazil bio u krizi, on je bio simbol sna o boljem Brazilu, o Brazilu koji bilježi uspjehe".

Sennine pobjede su bile balzam za izmučenu brazilsku dušu, koja je (nakon takozvanih "izgubljenih 80-ih godina") strahovala od još jednog kriznog desetljeća.

Misteriozna nesreća

Tragična nesreća se dogodila u sedmom krugu Velike nagrade San Marina. Senna je s brzinom od 210 kilometara na sat jurio prema čuvenom Tamburello-zavoju. Umjesto da slijedi tijek krivine, Senna se - kao da uopće ne vrti volan i s velikom brzinom - zabija u zid uz pistu.

Do današnjih dana stvarni uzrok nesreće nije poznat. Talijanski suci smatrali su da je za tragediju bilo krivo napuknuće upravljačke osovine, konstruktori su upozoravali na problematičnu aerodinamiku Senninog bolida.

Jedan od njih je i Adrian Newey, on je dizajnirao vozilo s kojim je Senna upravljao u Imoli. Newey je nedavno njemačkom magazinu Auto, Motor und Sport priznao da je već prije kobne utrke otkrio te nedostatke. Ali vremena za korekture više nije bilo. Zbog nesreće pred sudom do danas nitko nije osuđen.

Suze i nacionalna žalost

Brazilci su se od svog idola u njegovom rodnom São Paulu oprostili na veličanstven način. Uz 30 kilometara dugu cestu od aerodroma do tamošnjeg parlamenta kojom je u policijskoj pratnji prevezen kovčeg s posmrtnim ostacima prvaka Formule 1 čekali su po nekim procjenama milijuni ljudi.

U Brazilu, nogometnoj naciji, tolika doza oduševljenja za pilota F1 nije bila baš sama po sebi razumljiva. Auto-moto sport je na glasu kao utvrda bogataša. I Senna je bio potomak jedne imućne obitelji. Njegov otac Milton da Silva od Senninih malih nogu investirao je u tehničku opremu svog sina.

Već kao 13-godišnjak Senna je nastupao u službenim utrkama kartinga. 1977. i 1978. je postao južnoamerički karting-prvak. Kao tinejdžer!

Spasitelj nacionalnog ponosa

Njegovo podrijetlo mladom vozaču s prepoznatljivom zeleno-žutom kacigom (brazilske boje) ipak nije bio "minus" u javnosti. On je znao kako se simboličkim gestama osvajaju simpatije Brazilaca. Već nakon prve pobjede na Velikoj nagradi SAD-a 22. lipnja 1986. Senna je mahao brazilskom zastavom, i to zajedno s jednim fanom.

Bio je to posve novi prizor na pistama F1. Senna je u tim trenucima bio i velika utjeha strastvenoj nogometnoj naciji. Večer prije njegove pobjede, Brazil je izgubio u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Meksiku.

Euforija u Interlagosu

Senna je 1991. ispunio jedan od svojih snova i osvojio Veliku nagradu Brazila u Interlagosu, u svom São Paulu. "Brazil je moj dom, moje sidro, ovdje žive moja obitelj i moji prijatelji. Ovdje se osjećam dobro, unatoč svim problemima u Brazilu". Najkasnije s ovom rečenicom (koju je izrekao u jednom intervjuu za O Globo 1991.) Senna je u potpunosti osvojio srca svojih zemljaka.

"Senna je Pelé Formule 1. On je riskirao više od svih drugih, zato je uvijek i pobjeđivao", kaže F1-stručnjak Saulo Rodrigues iz Rio de Janeira. 1994., dva i pol mjeseca nakon Sennine smrti, brazilska nogometna reprezentacija ponovno je preuzela ulogu koju je u međuvremenu "igrao" Ayrton Senna.

"Zajednička pobjeda"

24 godine nakon posljednjeg trijumfa "Seleção" je ponovno postao prvakom svijeta. U finalu Svjetskog prvenstva 1994. u SAD-u, Brazilci su svladali Italiju. Reprezentativci, među njima Dunga, Bebeto i Romário, pobjedu su posvetili pokojnom nacionalnom junaku: "Senna, zajedno smo gazili pedalu za gas, ovo je naša zajednička pobjeda."