Peta obljetnica Pakta za stabilnost jugoistočne Europe

Prije pet godina na kraju summita G-8 u Kölnu bilo je izvjesno da je rat protiv Jugoslavije završen, ali istodobno je bila izražena želja da se stabilnost u jugoistočnoj Europi postavi na novim osnovama. Europska je unija preuzela jednu njemačku inicijativu – pakt za stabilnost tog područja. Od tada jedna osoba iz Bruxellesa koordinira investicije u tamošnje zemlje, traži primjerene projekte i kod zemalja donatora prikuplja potreban novac.

Prekogranična suradnja glavni je temelj pakta za stabilnost jugoistočne Europe i to suradnja onih zemalja koje su nekoliko godina ranije ratovale. Tek kada projekti poput mostova i cesta prijeđu granice, međunarodna zajednica daje novac – to se načelo, smatra koordinator Pakta Erhard Busek, ustalilo u posljednjih pet godina: ”U pakt za stabilnost ulilo se šest milijardi, a od tih šest milijardi već je 80 posto stiglo u te zemlje”.

Pakt je utemeljen u ljeto 1999. godine u Sarajevu. Bila je to njemačka inicijativa inspirirana Marshallovim planom. Busekov prethodnik, bivši ministar u kancelarovom uredu Bodo Hombach u Europskoj je uniji, ali i u pojedinim državama poput Švicarske, Sjedinjenih Država ili Japana, prikupio je prvo prilično novca. U prvim takozvanim ”Qwuick Start Programms” – programima brzoga starta, našli su se prvenstveno infrastrukturni projekti: izgradnja graničnih prijelaza, na primjer. Ali nije se sve moglo do sada realizirati što je Hombach započeo, priznaje Busek: ”Prvo semora reći da pojam ”quick Start” nije baš sretno izabran, jer svatko si zamišlja da su danas tu projekti, sutra novac, a prekosutra dolaze građevinski strojevi. Nije to tako jednostavno."

To se primjerice pokazuje kod drugog mosta na Dunavu koji bi trebao povezati Rumunjsku i Bugarsku. Novca ima dovoljno, projekt je već medijski vrlo efektno predstavljen, ali do sada nije položen ni temeljni kamen: ”Bugarska i Rumunjska se ne mogu složiti – i to predbacuju jedna drugoj – oko toga kako bi most trebao izgledati.” Na površini se nateže oko broja voznih trakova ili željezničkih pruga, no Busek vidi i druge motive: ”Pozadina je da zemlje naravno preferiraju druge projekte – Rumuni recimo autocestu Budimpešta Bukurešt, i zbog toga žele s neke druge strane imati novac. Zemlje moraju reći što žele, što bi htjele – jer samo od obećanja ne možemo živjeti, a vlade pogotovo.”

Pakt za stabilnost je međutim neke stvari unaprijedio. Koordinirano se iz Bukurešta policija različitih zemalja bori protiv organiziranog kriminala: protiv trgovine drogama, ljudima, oružjem. U Sarajevu je sjedište antikorupcijske inicijative. U Zagrebu se stručnjaci brinu za kontrolu naoružanja. Kroz carinske je sporazume jugoistočna Europa u međuvremenu postala slobodna trgovinska zona u kojoj živi 55 milijuna ljudi. Naravno za to se nije izborio samo Pakt za stabilnost:

S Busekovog gledišta još uvijek postoje veće opasnosti: ”Ne krijem da sa zabrinutošću gledamo na Srbiju. Daleko smo udaljeni od rješenja za Kosovo.” A to je rješenje hitno potrebno, misli Busek, jer sadašnje nejasno stanje glede statusa nikome ne pomaže: ”Svi mi možemo govoriti o načelima, ali mora postojati neko rješenje, koje bi bilo kompromis između stajališta o totalnoj neovisnosti i reintegraciji u Srbiju. Tu će biti potrebno nešto mašte, ali i pomoći međunarodne zajednice.”

O tome međutim moraju odlučiti šefovi država i vlada – Ujedinjenih naroda, Sjedinjenih Država, ali sigurno i Europske unije. Bivši austrijski vicekancelar Erhard Busek može samo zagovarati rješenje za Kosovo. Njegov cilj je da Pakt za stabilnost jugoistočne Europe postane suvišan. Kako je u šali rekao, pakt bi jednom trebao postati žrtvom vlastitog uspjeha. A do tada će morati računati na udarce koji će ga unazaditi.