Picasso u Münchenu - "Plavi jahac" u Kölnu
24. ožujka 2004
Oglas
Dva vrlo poznata muzeja u Njemackoj u iducim ce mjesecima" razmijeniti" dijelove svoga blaga: kölnski muzej Ludwig Münchenu je posudio svoju opseznu kolekciju djela Pabla Picassa, trecu po velicini u svijetu. U Kölnu ce se zauzvrat do kraja lipnja moci razgledati glavna djela umjetnickog pokreta "Plavi jahac" iz Gradske galerije u Lenbachovoj kuci. Oba muzeja s tom jedinstvenom akcijom razmjene u vremenima sve Praznijih kulturnih blagajni zele stediti troskove i ponuditi publici prvoklasni umjetnicki dozivljaj. To bi im se trebalo i posreciti. I u gradu na Rajni ali i u bavarskom glavnom gradu racuna se s preko 100 000 posjetitelja svake izlozbe.
Posjetitelje kölnske izlozbe odusevit ce more boja i oblika. Mnoge su slike vec videne u knjigama, na posterima, poneka i u retrospektivama ili potretima umjetnika. No, s tako opseznom izlozbom slika umjetnicke grupe "Plavi jahac" kölnska je izlozba jedinstvena - naravno ako niste u posljednjih nekoliko godina vec posjetili istu izlozbu u münchenskoj Lenbachovoj kuci. No slike su se tada doživjele drugacijim prostorijama i drukcije su visile na zidu.
Predstavljanje umjetnina u jednom tako razlicitom, modernom zdanju ima i za Helmuta Friedela, direktora povijesne Kuce Lenbach u Münchenu osobitu draz:
"Slike u ovoj modernoj zgradi, u ovoj otvorenoj i medjunarodnoj zbirci disu slobodno. Slike se u novom prostoru moraju dokazati. Nacin na koji se one prezentiraju, s tim velikim razmacima i s velikim prostorom za razgledanje, to daje mogucnost da se slikarstvo dozivi na poseban nacin; moguce je uociti vidne razlike indivudalnih stilova, naprimjer Franza Marca od Kandinskog."
Iako ce ta neuobicajena kombinacija djela i nova prezentacija ostaviti dojam mozda samo na strucnjake i upucene znalce, na svoje ce doci i "sasvim obicni" posjetitelji. Vecina slika umjetnika "Plavog jahaca" danas su klasici. Bez obzira radilo se o visokim figurama Augusta Mackea pred prozorima i u parkovima ili apstraktnim simfonijama boja Vasilija Kandinskog ili mozda zivotinjama Franza Marca obojanih širokim potezima kista - svi oni spadaju u krug klasicne moderne 20. stoljeca.
U Kölnu se moze vidjeti 65 slika i dvadesetak akvarela i crteza. Uz Mackea, Marca i Kandinskog izlozeni su i radovi Alexeja von Javlenskog, Paula Kleea i Gabriela Müntera. Vecina ih je nastala u godinama pred pocetak 1. Svjetskog rata. Ime "Plavi jahac" grupa je dobila po istoimenom almanahu umjetnosti koji je sama izdala. U tih nekoliko godina "Plavi je jahac", zajedno s grupom "Most" i velikanima francuskog slikarstva, diktirao tempo razvoja europske umjetnosti.
Cilj "Plavog jahaca" bilo je odbacivanje uobicajenih lanaca umjetnosti i konvencija realisticnog prikazivanja predmeta. Kurator izlozbe je Ulrich Wilmes:
"Sigurno da je temeljna slicnost svih u tome da svi vrlo, vrlo, vrlo jako polaze od boje i sukoba boje sa svjetlom. To je paralela koja se, barem ja tako mislim, provlaci od pocetka do kraja. Na izlozbi mozemo vidjeti da je oko 1908., kada su se umjetnici sreli u Murnauu, malom predalspkom mjestu, kako bi zajedno radili, postojalo jako puno dodirnih tocaka".
Ali postoje i vidne razlike izmedju umjetnika. Vasili Kandinski, rodjeni Rus, je kao nijedan drugi clan grupe razvio posve apstraktne forme. Svih sest umjetnika predstavljenih u Kölnu ujedinjava zelja intelektualnog sukoba sa svijetom:
"Sigurno da je to bila sredisnja namjera: znaci predstavljanje zivotinje ili covjeka neovisno o nasem vizualnom dojmu tih bica vec davajuci im duhovnu dimenziju i oblik koji mi sami sebi predstavljamo i umisljamo kako stvari izgledaju, nas umisljeni pogled na stvari preokrenuti naopacke i onda, uciniti korak prema apsolutnoj bespredmetnosti u kojoj se radi samo o spoju simbolickih oblika i boja.
Umjetnicki spoj Kandinskog i Mackea pocetkom proslog stoljeca iznjedrio je slike koje su i danas popularne. Ne moraju se ni spomenuti mnogobrojni posteri i reprodukcije s motivima tih slikara koji danas vise u djecjim i dnevnim sobama da bi se podastrijelo i danas prisutnu popularnost ovog umjetnickog pravca.
Kölnska izlozba u muzeju Ludwig, bas kao i Picassoova izlozba u Münchenu omogucava nam pogled na klasike moderne. Pojmovima poput "spektakularan" i "senzacionalan", sto se tice razmjene slika izmedju Kölna i Münchena, opisuje se samo novonastali oblik suradnje medju muzejima, a ne samu umjetnost. Jer ona i inace ne visi iza zatvorenih vrata, dostupna je svima, doduse u nekom drugom gradu.(Jochen Kürten)
Posjetitelje kölnske izlozbe odusevit ce more boja i oblika. Mnoge su slike vec videne u knjigama, na posterima, poneka i u retrospektivama ili potretima umjetnika. No, s tako opseznom izlozbom slika umjetnicke grupe "Plavi jahac" kölnska je izlozba jedinstvena - naravno ako niste u posljednjih nekoliko godina vec posjetili istu izlozbu u münchenskoj Lenbachovoj kuci. No slike su se tada doživjele drugacijim prostorijama i drukcije su visile na zidu.
Predstavljanje umjetnina u jednom tako razlicitom, modernom zdanju ima i za Helmuta Friedela, direktora povijesne Kuce Lenbach u Münchenu osobitu draz:
"Slike u ovoj modernoj zgradi, u ovoj otvorenoj i medjunarodnoj zbirci disu slobodno. Slike se u novom prostoru moraju dokazati. Nacin na koji se one prezentiraju, s tim velikim razmacima i s velikim prostorom za razgledanje, to daje mogucnost da se slikarstvo dozivi na poseban nacin; moguce je uociti vidne razlike indivudalnih stilova, naprimjer Franza Marca od Kandinskog."
Iako ce ta neuobicajena kombinacija djela i nova prezentacija ostaviti dojam mozda samo na strucnjake i upucene znalce, na svoje ce doci i "sasvim obicni" posjetitelji. Vecina slika umjetnika "Plavog jahaca" danas su klasici. Bez obzira radilo se o visokim figurama Augusta Mackea pred prozorima i u parkovima ili apstraktnim simfonijama boja Vasilija Kandinskog ili mozda zivotinjama Franza Marca obojanih širokim potezima kista - svi oni spadaju u krug klasicne moderne 20. stoljeca.
U Kölnu se moze vidjeti 65 slika i dvadesetak akvarela i crteza. Uz Mackea, Marca i Kandinskog izlozeni su i radovi Alexeja von Javlenskog, Paula Kleea i Gabriela Müntera. Vecina ih je nastala u godinama pred pocetak 1. Svjetskog rata. Ime "Plavi jahac" grupa je dobila po istoimenom almanahu umjetnosti koji je sama izdala. U tih nekoliko godina "Plavi je jahac", zajedno s grupom "Most" i velikanima francuskog slikarstva, diktirao tempo razvoja europske umjetnosti.
Cilj "Plavog jahaca" bilo je odbacivanje uobicajenih lanaca umjetnosti i konvencija realisticnog prikazivanja predmeta. Kurator izlozbe je Ulrich Wilmes:
"Sigurno da je temeljna slicnost svih u tome da svi vrlo, vrlo, vrlo jako polaze od boje i sukoba boje sa svjetlom. To je paralela koja se, barem ja tako mislim, provlaci od pocetka do kraja. Na izlozbi mozemo vidjeti da je oko 1908., kada su se umjetnici sreli u Murnauu, malom predalspkom mjestu, kako bi zajedno radili, postojalo jako puno dodirnih tocaka".
Ali postoje i vidne razlike izmedju umjetnika. Vasili Kandinski, rodjeni Rus, je kao nijedan drugi clan grupe razvio posve apstraktne forme. Svih sest umjetnika predstavljenih u Kölnu ujedinjava zelja intelektualnog sukoba sa svijetom:
"Sigurno da je to bila sredisnja namjera: znaci predstavljanje zivotinje ili covjeka neovisno o nasem vizualnom dojmu tih bica vec davajuci im duhovnu dimenziju i oblik koji mi sami sebi predstavljamo i umisljamo kako stvari izgledaju, nas umisljeni pogled na stvari preokrenuti naopacke i onda, uciniti korak prema apsolutnoj bespredmetnosti u kojoj se radi samo o spoju simbolickih oblika i boja.
Umjetnicki spoj Kandinskog i Mackea pocetkom proslog stoljeca iznjedrio je slike koje su i danas popularne. Ne moraju se ni spomenuti mnogobrojni posteri i reprodukcije s motivima tih slikara koji danas vise u djecjim i dnevnim sobama da bi se podastrijelo i danas prisutnu popularnost ovog umjetnickog pravca.
Kölnska izlozba u muzeju Ludwig, bas kao i Picassoova izlozba u Münchenu omogucava nam pogled na klasike moderne. Pojmovima poput "spektakularan" i "senzacionalan", sto se tice razmjene slika izmedju Kölna i Münchena, opisuje se samo novonastali oblik suradnje medju muzejima, a ne samu umjetnost. Jer ona i inace ne visi iza zatvorenih vrata, dostupna je svima, doduse u nekom drugom gradu.(Jochen Kürten)
Oglas