1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

`Pitali vjerujemo li u boga i jedemo li svinjsko meso!`

Emir Numanović6. svibnja 2013

Prvi pravoslavni kršćani u Beču su se naselili još sredinom sedamnaestog stoljeća. Danas je ovo moderna crkvena zajednica, koja se zalaže za otvorenu komunikaciju sa svim austrijskim građanima.

https://p.dw.com/p/18Skd
Titel: Orthodoxe Kirchen in Österreich. Schlagworte: Bosnien, Serbien, Orthodoxe Kirchen Wer hat das Bild gemacht?: Emir Numanovic /DW Korrespondentin aus Wien Wann wurde das Bild gemacht?: Mai 2013 Wo wurde das Bild aufgenommen? Wien Serbisch-orthodoxe Kirche in Wien. Dragoslav Dobojnica, Buchverkäufer.
Orthodoxe Kirchen in Österreich.Foto: DW/E. Numanovic

„Mislim da dosta Austrijanaca još nije upoznalo pravoslavnu crkvu, barem ne onako kako bi ju trebali upoznati. Iapk, mora se reći da su vrlo tolerantni i da mi ovdje živimo u slozi jedni pored drugih. Ali ako bi oni bolje upoznali pravoslavlje, mislim da bi se njime i oduševili“, tvrdi Aleksandrus Galanis, nakon što je obavio molitvu i upalio svijeću u Hramu vaskrsenja Hristovog, srpskoj pravoslavnoj crkvi u drugom bečkom okrugu. Alaksandrus živi svega nekoliko ulica od ove crkve i često ju posjećuje, a ono što ga privlači pravoslavlju je, kako kaže, originalnost kršćanstva.

„Kada se ulazi u pravoslavnu crkvu, osjeti se taj pravi kršćanski duh. Druga stvar su ta pravoslavna srdačnost, duhovnost i ta meditacija u molitvi. To je izvorno i originalno kršćanstvo. U katoličkoj ili protestantskoj crkvi to izgleda kao da je napušteno i modificirano, a pravoslavlje je sačuvalo te stare korijene. Meni osobno bilo bi drago kada bi o tome više znali i moji austrijski sugrađani“, priča Aleksandrus, čiji je otac porijeklom iz Grčke, a majka iz Srbije.

Aleksandrus Galanis
Aleksandrus GalanisFoto: DW/E. Numanovic

Nazočnost u javnosti

No, tu i tamo za pravoslavlje se zanima i poneki Austrijanac, dodaje Dragoslav Dobojnica, koji u ovom hramu prodaje, svijeće, ikone i knjige (na naslovnoj fotografiji). „Pa dolaze, traže knjige i časopise, znači da ih zanima. Iako je to mali broj ljudi, ipak postoji neko zanimanje. Ima i naših koji su ovdje rođeni i ne znaju ćirilicu, pa onda traže nešto na njemačkom jeziku ili barem na latinici“, priča Dobojnica.

Među časoposima koji se mogu dobiti u ovom hramu odnedavno se nalazi i besplatno crkveno glasilo „Orthodoxe Kirchenzeitung“. Ova publikacija od jeseni izlazi na njemačkom jeziku i u njoj se mogu dobiti sve informacije o aktivnostima Pravoslavne crkvi u Austriji.

Te informacije namjenjene su kako domicilnom, većinski katoličkom stanovništvu koje se zanima za pravoslavlje, tako i članovima različitih pravoslavnih dijasporskih zajednica u Austriji, objašnjava Mihailo Popović, povjesničar na Austrijskoj akademiji znanosti, i tajnik austrijskog metropolita Arsenijusa, sa stolicom u Beču.

Unutrašnjost Crkve Svetog Save u Beču
Crkva Svetog Save u BečuFoto: DW/E. Numanovic

„U Austriji imamo nekoliko zajednica iz različitih zemalja, koje podliježu različitim pravoslavnim jurisdikcijama. Ovdje žive grčki, srpski, ruski, gruzijski, bugarski, rumunski i sirijski pravoslavci. Ideja je bila da se uspostavi jedna zajednička publikacija, u kojoj bi se prikazivalo sve što se događa u pojedinim zajednicama. Časopis izlazi na njemačkom jeziku, kako te informacije ne bi bile dostupne samo jednoj zajednici, već svima, pa tako i austrijskoj javnosti. Smatramo da je dobro da što više ljudi poznaje strukturu pravoslavne zajednice u Austriji, koji praznici se kada i zašto slave i gdje se može doći do dodatnih informacija“ objašnjava Popović.

Predstavljanje austrijskom društvu

Ova prezentacijska platforma o povijesti pravoslavlja i današnjim društvenim aktivnostima zajednice, pokrenuta je u suradnji s Austrijskim tajnikom za integraciju Sebastianom Kurzom, te Bečkim integracijskim fondom. Popović smatra da je znanje domicilnog stanovništva o pravoslavlju uistinu široko, jer je pravoslavlje, kako navodi, integralni dio austrijskog društva još od vremena Austro-Ugarske monarhije. Pravoslavna crkva isto tako intenzivno surađuje s katoličkom crkvom, te organizira razna događanja na koja se pozivaju svi građani, bilo da je rječ o dobrotvornim ili kulturnim priredbama. A i to je, kaže Popović, jedan od načina da se pravoslavlje predstavi austrijskom društvu.

„Još jedan od načina je na primjer i proslava Vaskrsa (Uskrsa). To slavlje se dijelom događa u javnom prostoru, ispred crkve. Ljudi to vide, pitaju se što se događa i onda dolaze do informacija i tako upoznaju pravoslavlje. U Austriji također djeluje ortodoksna biskupska konferencija, koja se bavi raznim temama koje predstavalja javnosti - briga o bolesnima, bogoslužba u zatvorima, religijska nastava u školama itd. Sve to je dio te višestrane komunikacije sa svim austrijskim građanima“, kaže Popović.

Pravoslavlje u Austriji ima dugu povijest

Sredinom 17. stoljeća trgovci iz tadašnjeg Osmanskog carstva dovozili su robu u Beč, a među njima su se nalazili i pravoslavci iz raznih zemalja jugoistočne Europe. Neki od njih ovdje su se vremenom trajno nastanili i izgrađene su dvije pravoslavne općine. Obje su bile grčke jurisdikcije - grčka zajednica Svetog Georga i grčka zajednica Svetog trojstva – čije se dvije crkve sve do danas nalaze u užem centru Beča. Danas ovaj grad ima gotovo petnaest pravoslavnih bogomolja, bilo da je riječ o crkvama ili kapelama, a procjenjuje se da u cijeloj Austriji danas živi 400.000 do 500.000 pravoslavaca različitih jurisdikcija.

Povjesničar Mihailo Popović stoji pred policom s knjigama
Povjesničar Mihailo PopovićFoto: DW/E. Numanovic

O svemu ovome, bilo bi važno informirati i austrijsku javnost, smatra i Aleksandrus Galanis, koji je neznanjem svojih sugrađana o pravoslavlju, nekada znao biti šokiran. „Pa kad se samo sjetim da su me u školi pitali vjerujemo li mi u boga i jedemo li svinjsko meso! Mnogi o tomu, dakle, nemaju pojma i mislim da je i ovaj časopis, kao i sve druge aktivnosti Pravoslavne crkve u Austriji, jako pozitivna i važna stvar.“