Pošto pacijent?
3. rujna 2009
Naznake koje su ukazivale na takvu vrstu ilegalnog poslovanja bilo je još 2001. godine. Današnja praksa je neka vrsta kombinacije privatnog i službenog "ja tebi - ti meni“ - principa: da bi liječnici slali pacijente baš njima, bolnice su im isplaćivale novčane iznose, ali i kupovale opremu, plaćale honorare za pomoćnice, ali i leasing-rate za automobile njihovih supruga. Dakle, postupa se fleksibilno, ljudski i nebirokratski.
Kada od zdravstvenih osiguranja takvih pacijenata naplate sve što su mogle, bolnice pacijente upućuju na "dalje preglede“ ponovno liječnicima od kojih su ih i dobili, kako bi liječnici mogli na njima još ponešto zaraditi. Predstavnik Udruge njemačkih bolnica Georg Baum, kaže da je sve to relativno, da liječnici i bolnice moraju dobro surađivati i da ima pojedinačnih slučajeva korupcije, ali da zbog toga ne smatra da je zdravstvo masovno korumpirano.
Pooštriti zakone?
Stručnjak za zdravstvo, socijaldemokratski političar Karl Lauterbach, međutim, u prvoj reakciji ukazuje na svu ozbiljnost problema: "Ako pacijent dobije uputnicu za bolnicu koja je podmitila liječnika, a riječ je o bolnici koja nije optimalna za tog pacijenta, taj čovjek može imati lošiji tretman i to može dovesti i do smrti pacijenta.“
S obzirom da troškove takvih tretmana snose zdravstvena osiguranja, ona su odmah zatražila da se postojeći zakoni pooštre. No, državni tajnik u ministarstvu zdravstva Klaus Theo Schröder smatra kako "nema potrebe da se - zbog nečijeg lošeg ponašanja - traže sankcije koje su van postojećeg prava. Postojeće pravne odredbe važe za sve - kako za liječnike, tako i za bolnice.“ Ali što na to da kaže običan građanin i potencijalni pacijent? "Naravno, da nije u redu.“
"Ako je stvarno tako, onda je to svinjarija!“
Autor: Saša Bojić
Odg. ur.: M. Ljubičić