Pobuna Tuarega u Maliju

"Azawad“ – tako tuareški nomadi nazivaju pustinjsko područje u kojem žive na sjeveru Malija. To je područje površinom veliko kao Francuska, ali je teško prohodno i siromašno. Već gotovo dva mjeseca na njemu u se vode žestoke borbe između malijske vojske i jedne nove tuareške pobunjeničke organizacije, Nacionalne oslobodilačke vojske Azawada (MNLA). Izvještaji o tijeku borbi su proturječni, a nema ni pouzdanih informacija o broju žrtava. Ali, stručnjaci kažu da su borbe u Azawadu ozbiljna prijetnja stabilnosti te zemlje.

Gadafijevi plaćenici se vraćaju kući

"Intenzitet borbi je posljedica građanskog rata u Libiji i intervencije NATO-a u toj zemlji“, kaže poznavatelj Malija Georg Klute, sa Sveučilišta u Bayreuthu. Kako izvještavaju mediji, nakon pada Gadafija se do 4.000 tuareških plaćenika vratilo u svoje domovine, prije svega u Niger i Mali. Točnih podataka nema. Većina plaćenika je bila u službi Gadafijeve vojske, branili su vlast diktatora.

Nakon što su se vratili, vojska u Maliju je navodno regrutirala dio plaćenika, a drugi su se pridružili pobunjenicima organizacije MNLA, kaže Georg Klute. Iz Libije su tuareški plaćenici donijeli i teško oružje: rakete, protutenkovsko oružje, snajperske puške. "To oružje je djelomice bolje nego ono koje ima malijska vojska, to je novost u ovoj pobuni“, kaže malijski etnolog Mamadou Diawara sa Sveučilišta u Frankfurtu.

Borba za vlastitu državu

Već sredinom 2011. je Mohammad Ag Najem, bivši pukovnik libijske vojske, pobjegao u Mali i osnovao pobunjeničku organizaciju MNLA. Ona se smatra revolucionarnim pokretom i glasom Tuarega. Ali, tu organizaciju podupiru i druge manjine, kao Arapi, Mauri i Fulani. Njihov je cilj osnivanje neovisne države s imenom Azawad. Na svojoj web-stranici ta pobunjenička organizacija propagira "jedinstvo – pravdu – slobodu“ i objavljuje informacije o tijeku borbi na sjeveru Malija. "Pokušali smo miroljubivim, demokratskim sredstvima, ali time smo završili u slijepoj ulici. Mi želimo pregovarati, ali vlada nam odgovara samo vojnom silom“, kaže Moussa Ag Assari, glasnogovornik pobunjenika.

Prema navodima Ujedinjenih naroda, zbog borbi je pobjeglo više od 120.000 ljudi. Polovica je ostala u Maliju, ostali su se sklonili u susjedne zemlje: Mauretaniju, Burkinu Faso, Alžir i Niger. I u tim zemljama postoji tuareška manjina.

Sjever Malija je teško kontrolirati

Borba pobunjenika za autonomiju je stara isto toliko koliko i proglašenje neovisnosti dotičnih država. Oko 1.500.000 Tuarega živi u zoni Sahela, području na prijelazu iz saharske pustinje prema vlažnoj savani. Od 1960. dio nomada redovito diže ustanke, osobito u Maliju i Čadu. Posljednji sukob između 2007. i 2009. završen je mirovnim ugovorom – uz posredovanje Moamera el Gadafija.

Ali, dosad su propali svi pregovori. Za malijsku vladu i predsjednika Amadoua Tourea podjela zemlje ne dolazi u obzir. Krajem travnja su planirani izbori. Do tada bi vojska htjela poraziti pobunjenike. Ali, već odavno vladine institucije nisu osobito aktivne na sjeveru Malija. "Investirali smo puno u gospodarski razvitak ove regije, ali točno je i to da država tamo nije osobito prisutna – i to već godinama“, kaže ministar vanjskih poslova Malija Soumeyla Boubeye Maiga.

Područje na koje se sklanja Al Kaida

Od odsutnosti vladinih institucija ne profitira samo MNLA. Teško prohodni sjever Malija već odavno je područje na kojem se sklanjaju krijumčari droga, radikalni salafisti i članovi terorističke mreže Al Kaide. Oni su posljednjih godina otmicama turista na sebe skrenuli pozornost. Nagađa se i o mogućem savezu tuareških pobunjenika s islamističkom terorističkom mrežom. Ali, za to nema dokaza. Etnolog Diawara upozorava da je ugrožena regionalna sigurnost. "Ako Sahara postane gnijezdo Al Kaide, onda će ta organizacija imati čitavu državu ili čitavu regiju u kojoj će moći nesmetano djelovati. To je velika opasnost“, kaže Diawara. On smatra da bi se zato susjedne zemlje morale uključiti u rješavanje sukoba u Maliju.

Autor: Julia Hahn/Anto Janković
Odg. ur.: Dunja Dragojević