Pokaži mi svoje smeće - reći ću tko si!

Koliko god da je to važan problem, izlgeda da je malo onih koji su spremni malo bolje pogledati u poslove sa otpadom koji smrde mnogo više nego riba na suncu nakon tjedan dana. Usporedbe radi: samo u Njemačkoj se u poslu sa odvozom i zbrinjavanjem otpada okrene više nego što je 2006. bio bruto-nacionalni proizvod Hrvatske: oko 40.000.000.000 eura - i svake godine raste. Sa druge strane, obično veoma dugo treba da - kao na primjer u Kölnu, na vidjelo izađu svi prljavi poslovi vezani uz otpad. Jer, ovdje su "uz mali znak pažnje" izgrađeni pogoni za zbrinjavanje otpada tolikih kapaciteta, da se otpad morao uvoziti - čak sa juga Italije!

Teško iskušenje za pohlepne političare

Iako u sjenci brda novca koji se troši na otpad, nije teško "nanjušiti" skandal bilo gdje, Napulj je sada najbolji primjer - ne samo kriminala nego i nesposobnosti. Jug Italije je područje gdje se samo 8 postotaka otpada reciklira - i nije Napulj jedini grad koji više nema gdje odvoziti svoje smeće. U Napulju je prije deset godina bila zatvorena jedna deponija. Gradska uprava je planirala na tom mjestu izgraditi igralište za golf - ali umjesto dokonih bogatuna koji bi udarali lopticu po savršenom travnjaku, opet su došli kamioni i počeli istovarivati gradsko smeće.

Odvoz otpada nije nešto što je posao građana - nego je to posao kojeg političari sklapaju sa svojim "prijateljima". Naravno da su u Napulju među njima i šefovi mafije i Camorre koji se brinu za određen broj glasova na izborima - i da nakon toga zaslužuju nagradu: sa položajima za njihove štićenike, sa novcem iz gradske blagajne. Italija je duboko u kaljuži nevjerojatnog sustava kasta među kojima se dijeli imutak - na štetu javnosti koja uvijek iznova poslušno bira iste narodne predstavnike, ljuti se talijanski intelektualac Aurelio Pes: "Mi, birači smo političare uzdigli na njihove dužnosti i sada su sve oteli sebi. Oni su kao apsolutni vlastodršci koji sve važne funkcije popunjavaju svojim pristašama: primarijuse bolnica, profesore sveučilišta čak i direktore škola i suce."

Cijenu uvijek plaćaju građani

Rezultat je sve veća nekompetentnost uprave: tko dođe na čelo javne institucije ne po svojim kvalifikacijama, nego zato jer je "nečji čovjek", taj sigurno niti ne zna rješiti probleme građana, a još manje dati čitavoj državi nove poticaje.

U gotovo svim međunarodnim statistikama industrijskih nacija, Italija u pravilu zauzima žalosno, posljednje mjesto. Ima najsporije željeznice, najlošije učenike srednjih škola i gimnazija, oronule bolnice - prije svega na jugu zemlje, beznadno začepljene i skupe auto-ceste, najveće poreze za poduzeća, najgore pravosuđe. Bivši glavni tužitelj Palerma, Giancarlo Caselli: "Moramo se sramiti koliko dugo traju procesi kod nas. Zato, jer nema novca za pravosuđe, jer je loše organizirano. I zato jer ima neopisivo mnogo novih propisa koji odvlače sve procese u beskonačnost. Na taj način zastarijevaju mnogi zločini i pravosuđe ne može pomoći građanima naći pravdu."

Napulj ima i prirodnu - ali i veoma osvetoljubivu palionicu

I tako se zatvara krug: ne samo nesposobni, nego i dokazano potkupljeni političari i državni službenici sjede na svojim položajima jer su procesi protiv njih zastarjeli - i ne zaboravljaju pri tome kraljevski posegnuti u blagajnu kako bi napunili svoje džepove. Vlada pokrajne Južnog Tirola radije više ništa ne govori od kako je objavljeno kako predsjednik te pokrajne zarađuje više nego njemačka kancelarka. Zato ne nedostaje velikih ideala kao što se čulo od gradonačelnika Rima, Waltera Veltronija: "Prava politika mora postavljati i nedohvatljive ciljeve ako želi oduševiti ljude."

Ali takvim ciljevima se teško može riješiti konkretan problem: vreće sa smećem posvuda po ulicama Napulja. Vlada je doduše obećala izgradnju dva nova postrojenja, ali sve je više u Napulju onih koji se boje da postoji samo jedno rješenje za smeće: pobacati ga u vulkan Etnu.