1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Politika osjećaja

Alen Legović3. veljače 2006

Kada bi postojala samo sloboda izražavanja koja ne vrijeđa osjećaje tada ne bi trebalo takvu slobodu izražavanja.

https://p.dw.com/p/9ZZ5
Danski premijer Rasmussen pozvao veleposlanike u Kopenhagenu i pojasnio stajalište svoje vlade
Danski premijer Rasmussen pozvao veleposlanike u Kopenhagenu i pojasnio stajalište svoje vladeFoto: AP

U danskoj aferi oko karikatura bez sumnje povrijeđeni su vjerski osjećaji, ali uz dužno poštovanje i najbolju volju osjećaji u ovom slučaju ne mogu biti jedini parametar i jedino mjerilo. Upravo je to dojam koji se može steći ako pogledamo blagu ispriku koju je austrijsko predsjedništvo Europske Unije ponudilo Teheranu.

Međutim o Bečkoj isprici u iranskim agencijskim vijestima ne spominje se niti jednom riječu da na Zapadu postoji nešto što se zove sloboda izražavanja, već se samo navodi kako Beč “duboko žali zbog nesretnog događaja” uz obećanje da će prosvjede iranskih vlasti prenijeti austrijskoj vladi i svim ostalim zemljama članicama Europske Unije.

Nikome nije stalo da se oko cijele priče diže toliko prašine i na taj način dolijeva samo ulje na vatru protagonista “sukoba kultura” između zapadnih i muslimanskih društava. No ponizna popustljivost i odbijanje svake svijesti o vlastitim vrijednostima je nesnošljiva. Pitamo se, je li austrijsko predjedništvo više cijeni politiku osjećaja od osnovnih demokratskih prava?

Od američkog vrhovnog suda koji, kada je riječ o demokratskim pravima, ne poznaje šalu, postoji presuda u kojoj je čak dopušteno i skupno klevetanje u smislu robustne javne rasprave. Alternativa tome je da se ubuduće humor i satira u novinama mora orijentirati prema osjećajima vjerskih autoriteta, a to je osjećaj koji izaziva strah i jezu.