Poniznost i stid Nijemaca
4. veljače 2005
Komentar Woltera von Tiesenhausena:
Ponizno, u stidu klanjam se žrtvama holokausta– tako je to u svom govoru formulirao savezni predsjednik Horst Köhler. Stid zbog zločina, koji su Nijemci počinili nad Židovima i pripadnicima drugih naroda, ponizno zbog svijesti da povijest ipak ide dalje, da je iz stida nastala obveza za sadašnjost i budućnost.
Patriotizam je plemenita krepost. Tu nema egoizma, predstavlja orijentaciju prema većoj zajednici jednog naroda, jedne nacije. Nijemcima patriotizam ne pada lako. Književnik Günter Grass išao je toliko daleko da je tvrdio kako nakon Auschwitza Njemačka nema pravo na ponovno ujedinjenje. Ipak se i u Njemačkoj smiju isticati zajedničke vrijednosti, smije se biti ponosan na svoju domovinu.
Smije se biti ponosan na to da je ovaj narod iz svoje strašne povijesti opterećene krivnjom izvukao pouku. Izgradnja stabilne demokracije, mirno okončanje komunističke diktature, ponovno ujednjenje uz suglasnost susjeda –sve to su hvale vrijedna postignuća Nijemaca. Dopunjena su aktivom ulogom koju ovaj narod igra u integraciji Europe, a time i za trajno osiguranje mira.
Poukama iz prošlosti pripada i uspostava diplomatskih odnosa između Savezne Republike Njemačke i Izraela prije 40 godina. Bio je to korak koji tada objema stranama nije bio lak. Država je Židova ispružila ruku prema potomcima počinitelja zločina. Njemačka je još i više postala suočena sa svojom krivnjom, trajnom odgovornošću za genocid.
Kao što je i svakom pojedincu neugodno kada ga se podsjeća na prijašnje grijehe, tako je neugodno i narodima kada ih se upućuje na nekoć počinjene zločine i krivnju koja je s tim povezana. Jedni traže da se konačno povuče crta ispod svega, drugi posljeratno razdoblje proglašavaju završenim, a u načelu misle isto: znamo da smo učinili nešto pogrešno, ali molim vas sada prestanite nam to stalno nabijati na nos.
Tko to tako argumentira ili čak pokušava vlastitu patnju kompenzirati patnjom drugih, uopće nije shvatio što je savezni predsjednik Köhler mislio kada je govorio ne samo o stidu, nego i o poniznosti. Odgovornost za vlastitu prošlost ne može se otresti (s leđa). Ona ostaje obveza svih Nijemaca. Nije čudo što je saveznom predsjedniku na tom dijelu govora zamalo zakazao glas.